Probudila sam se u zoru. Prerano za izlazak iz kuće i šetnju do Bjelice. Još ima životinja koje ne bih voljela susresti. Pristavila sam lonac vode za kavu, svi smo je voljeli za razbuđivanje. Nemirno sam tapkala nogom o kuhinjske pločice kada sam začula Stelu: „Mislim da sam noćas čula miševe na tavanu. Ili su to bile neke čudne ptice koje onako, umjesto da cvrkuću, ono, frkću.“ Nasmijala sam se, „Draga moja gradska curo, to su te puhovi probudili. Znaš, imaju svoju smočnicu na tavanu pa ponekad nakon cijelonoćnog izbivanja, igraju nogomet sa orasima.“ Pogledala me ispod oka i odmahnula rukom: “Kako bilo, nisu me baš oduševili svojom tekmom, mislim da je bilo i previše navijača koji mi nisu dali spavati.“ Zastala je i nadodala: “A ti? Mislim, jesi se naspavala? Znaš, vidjela sam Gorana jučer kako te gleda....“
To je bilo to, vrijeme za iskreni razgovor sa prijateljicom. „Znaš“, nadovezala sam se, „mislim da mi Goran odgovara i nekako, ha, ne znam. Dobar je prema meni, još od znaš kada. Uvijek je nekako tu za mene.“ Zašutjela sam i zakuhala kavu. Stela me zagrlila: “Bilo ti je i vrijeme. On ti je po mjeri!“
Čim je izgovorila te riječi, začule smo kucanje na ulaznim vratima. Pojurila sam vidjeti tko nam je stigao od susjeda. Nije imao tko drugi biti u ovo doba.
Ostala sam bez riječi gledati ispred sebe. Stela se nagurala između mene i tek otvorenih šaropolki ne bi li bolje vidjela susjede. „Mmm...“, začula sam u svojoj glavi. Ne, nije bilo u glavi, bila je to Stela, i sinulo mi je kako nisam pozdravila. Pokušala sam izgovoriti nešto, bilo što, no ostala sam bez glasa. „Dobro jutro, moje dame“, obraćao nam se očaravajući muški glas. „Nadam se da vas nisam probudio. Htio sam pozdraviti jer sam, iskreno, čuo glasove. Hm, ja sam susjed i trebam šećera za kavu. Sinoć sam se brzo pakirao, pa eto nisam pazio na sitnice....“ Da, susjed, prošlo nam je kroz glavu. I to kakav susjed. Visok, plave kose, pametnih zelenih očiju, a tijela poput Michelangelovog Davida. Brže buđenje nisam doživjela u životu: „Uđite. Ja sam Mia, ovo je Stela, moja prijateljica i gošća. Mislim da nisam čula vaše ime.“
Prijavi se i piši :-)
Maya, pišeš konačno, tema mi je super, obožavam prirodu, stare drvene/kamene/ine kuće. a slučajnosti, ne znam baš da su slučajnosti. drago mi je čitati te ponovo! :)))
hvala ti!!!
zanimljivo... :-)
odlicno :)
:-) lajk
dobro je maya.
dobro je, radnja se zahuktava!
Baš me zanima u kojem smjeru ideš! kad pomislim na jedan, ti u idućem odlomku navedeš na drugi smjer!
Maya, mi ili se svi raspišemo ili je mrtvilo. drago mi je da si tu :)
eto... skupljam se spužvom, možda bude štogod i od mene!!! vidim da i ti nastavljaš-samo daj!
Sve sam pročitala!Odlično je!!!
super je...samo tako nastavi...
Bogme Maya ovo "tijela poput M.Davida" je i mene probudilo :)))