Knjige koje je započeo maya77 (3)
Zadnji odlomci
Svi maya77 odlomci (40)-
Probudila sam se u zoru. Prerano za izlazak iz kuće i šetnju do Bjelice. Još ima životinja koje ne bih voljela susresti. Pristavila sam lonac vode za kavu, svi smo je voljeli za razbuđivanje. Nemirno sam tapkala nogom o kuhinjske pločice kada sam začula Stelu: „Mislim da sam noćas čula miševe na tavanu. Ili su to bile neke čudne ptice koje onako, umjesto da cvrkuću, ono, frkću.“ Nasmijala sam se, „Draga moja gradska curo, to su te puhovi probudili. Znaš, imaju svoju smočnicu na tavanu pa ponekad nakon cijelonoćnog izbivanja, igraju nogomet sa orasima.“ Pogledala me ispod oka i odmahnula rukom: “Kako bilo, nisu me baš oduševili svojom tekmom, mislim da je bilo i previše navijača koji mi nisu dali spavati.“ Zastala je i nadodala: “A ti? Mislim, jesi se naspavala? Znaš, vidjela sam Gorana jučer kako te gleda....“ To je bilo to, vrijeme za iskreni razgovor sa prijateljicom. „Znaš“, nadovezala sam se, „mislim da mi Goran odgovara i nekako, ha, ne znam. Dobar je prema meni, još od znaš kada. Uvijek je nekako tu za mene.“ Zašutjela sam i zakuhala kavu. Stela me zagrlila: “Bilo ti je i vrijeme. On ti je po mjeri!“ Čim je izgovorila te riječi, začule smo kucanje na ulaznim vratima. Pojurila sam vidjeti tko nam je stigao od susjeda. Nije imao tko drugi biti u ovo doba. Ostala sam bez riječi gledati ispred sebe. Stela se nagurala između mene i tek otvorenih šaropolki ne bi li bolje vidjela susjede. „Mmm...“, začula sam u svojoj glavi. Ne, nije bilo u glavi, bila je to Stela, i sinulo mi je kako nisam pozdravila. Pokušala sam izgovoriti nešto, bilo što, no ostala sam bez glasa. „Dobro jutro, moje dame“, obraćao nam se očaravajući muški glas. „Nadam se da vas nisam probudio. Htio sam pozdraviti jer sam, iskreno, čuo glasove. Hm, ja sam susjed i trebam šećera za kavu. Sinoć sam se brzo pakirao, pa eto nisam pazio na sitnice....“ Da, susjed, prošlo nam je kroz glavu. I to kakav susjed. Visok, plave kose, pametnih zelenih očiju, a tijela poput Michelangelovog Davida. Brže buđenje nisam doživjela u životu: „Uđite. Ja sam Mia, ovo je Stela, moja prijateljica i gošća. Mislim da nisam čula vaše ime.“
-
Došlo je i vrijeme za odmor kojemu smo svi žudjeli. Nismo razgovarali o sutrašnjim aktivnostima jer smo svi tako bili opušteni da nisam htjela nametati tempo. Bila sam kraljica u tome i svi su dobro znali da volim red i poštivanje dogovora. Pozdravili smo se umorni u dobrom raspoloženju. Goran je ostao sjediti pokraj mene. Osjetila sam lagani dašak nelagode što me začudilo. Kako bih izbjegla njegova pitanja, poljubila sam ga strasno i poželjela mu laku noć. „Zar već ideš?“ začula sam ga s leđa. Nasmiješila sam se: „Kasno je. Iscrpio me današnji pothvat. Pogotovo ono sa Danijelom. Razgovarat ćemo, nisam sada suvisla.“ Uzvratio mi je osmijehom i teška srca me ostavio. To mu se vidjelo u načinu hoda. Odahnula sam. Nisam bila raspoložena ni za što više sa njim, bar ne ovu noć. Morala sam se zbrojiti nakon današnjeg dana i smisliti što sutra. Obzirom na trudnicu i neugodnosti već prvog dana, odlučila sam se za laganiji tempo-branje gljiva. Birat će tko želi na kraće rute, tko na duže jer sam planirala jutarnju i popodnevnu šetnju, ovisno o Danijeli, bit će i teža i lakša. Mislim da će im se svidjeti ručak od gljiva-juha od lisičarki, dinstani vrganji i pohane sunčanice. Odmah sam bila zadovoljnija, zijevnula sam i položila glavu na mekani čisti jastuk. Sklopim oči i ponadam se kako ću utonuti u slatki san, kad začujem zvuk automobila. Skočim, istrčim na terasu umotana u plahtu. Nisam prepoznala čiji je motor, no auto se penjao na moj brijeg, što znači da je stigao netko od susjeda. Nisam ih očekivala, no plan za sutra neću mijenjati unatoč spoznaji da ako se ne dignem dovoljno rano, možda ostanemo bez ručka.
Zadnji komentari
-
ma ovo je predobro!!!! i meni je žao što sam propustila koncert... sranje
-
lajkam!