Nisam ja nešto naročito pametan lik, premda ovakva uvodna konstatacija vuče na sapunjanje daske gdje će se početna skromnost poskliznuti i u zaključku od malog pileta učiniti goropadnog sokola, ja doista smatram da je tome tako, nema nekog upečatljivog protuargumenta da ne bude baš tako, sklon sam golovima i promašajima u svojim misaonim dvojbama i zaključivanjima, a sve i kada padne gol, nerijetko se radi o autogolu.
Čemu uopće monolog ovog tipa?
Bio sam u crkvi na misi prije par dana, kao gost na ceremoniji krštenja, dakle više se radilo o izrazu poštovanja prema prijatelju nego što je moj duh iziskivao cjelivanje i obnovu, uostalom već dugo vremena moja izbrazdana duša cjeliva se riječima tamnoputih preachera sa plantaža pamuka, i to mi je sasvim dovoljan kontakt s nebesima.
Slušam svećenika drži propovjed, i ne smeta mi ništa, neću sada razglabati o mom osobnom shvaćanju religije, vjere pa i samog Boga u konačnici, osim jedne vrlo bitne stavke koja mene osobno ponajviše odbija od bilo kakvog kontakta sa klerom.
Retorika.
Velečasni nastupa kao pokojni Steve Jobs na predstavljanju novog modela iPhonea, suvereno, autoritativno, nedodirljivo, u navratima čak i prijeteći baš kao da posjeduje patent na samoga Boga, a ruku na srce, razloga za takav stav nema, propovjed mu ima više rupa od ementalera, ali dobro sad čuva ga dogma..
Nije crkva od jučer, ja sam od jučer i znam da svakim danom otkrijem pokoju kap tople vode, ali ne mogu se oteti dojmu da me čovjek sa oltara smatra ne baš pretjerano inteligentnim bićem, barem mu retorika ostavlja takav dojam i bljutav okus u ustima mojim.
No i ta spoznaja nije ono što djeluje u meni poražavajuće poput proljetnog sunca na već od smoga potamnjelu hrpicu snijega pokraj puta, mene ljudi deprimiraju, oni dobri naivni ljudi, prijatelji, rodbina, poznanici koje ovakvi monolozi ne dotiču ni najmanje.
Crkva je samo kockica u tom mozaiku olakog prihvaćanja omče oko vrata.Šta je sa drugim segmentima sem duhovnog u životima mnogih ljudi koje poznajem, volim, poštujem?
Informiranje.
Net.hr, 24SATA, Jutarnji list, Večernji list, RTL danas, Dnevnik.hr, čak i nije toliko bitno o kojim se tiskanim, TV ili internet medijima radi koliko im je zapravo svima zajednička pornografsko-voajeristička nota čiji senzacionalizam čini prevagu i donosi profit na uštrb relevantnosti i objektivnosti, a svaka "ozbiljna" tema se obrađuje na krajnje pristran način koji ovisi o trenutnom omjeru snaga političkih i financijskih moćnika.
Zabava.
Radio Antena, Turky party, Red carpet, RTL exclusiv, u velikoj mjeri Facebook gdje između ostalog također caruje voajerizam ali i samodopadnost, bolestan poriv izlaganja vlastite privatnosti u svrhu promocije samoga sebe, nakaradnost u nultom obliku, kladionice - te proklete izbe u kojima stoluje 1X2 taj nedokučivi misterij za mnoge očajnike željne materijalnih dobara bez krampa i motike.
Gadi mi se sve to, ali me i plaši.
Što mogu svome Andriji reći, kamo ga uputiti a da mu ne napravim medvjeđu uslugu koja će ga koštati ovakvih jalovih monologa od kojih glava boli a koristi neke i nema?
Ponavljam, nije tome tako što u mojoj glavi veliki um stanuje, to je tako jer je mene netko usmjerio, uputio me na staze od "trnja i žaoka" satkane, jel me zajebo?
Gledam klinca poznatog, roditelje mu poznajem, tata mu je dres kupio, čim se rodio u Dinamo upisao, nedjeljom poslije crkve šepelja za tatom do 1X2 monumenta, poslijepodne crtiće zbog teletexta ne gleda, Aca Lukas, Rozga i Thompson, Bog, crkva, Domovina i Ante Gotovina.
Sukus prvih 7 godina života.
Dijete upija, uči, formira svoj sustav vrijednosti na 1X2 platformi zasnovan, Rozgom opjevan, crkvom grijeha odriješen, Antom ohrabren i ojunačen.
I nije to najgore od svega, najgore je što nije jedini.
Nije jedini, a ja moram svjesno sina u to grotlo pustiti, moram ga uputiti i muke mu zadati, i biti će zbog toga vaki i naki, i čudan i namćor i filozof isprazni, zašto tako mora biti?
Zato što je stari izrazito mudar i pametan?
Jok, stari je prosječan, normalan, malko uvrnut sa svim manama i vrlinama, isti ko' ćaća mu i djed pokojni, isti kao i mnogi drugi kojih je mnogo, ali opet premalo da u ovoj zemlji naprave prevagu, recite mi da sam egotriper, recite mi da sam nasapunjao dasku sa početka priče, priznati ću grijehe sve, samo nakon što mi Keruma, Bebića, Bandića, Sanadera, Bozanića, Mamića, Milinovića, Kotromanovića, Todorića i mnoge druge voždove ovog naroda opravdate i smislenim njihovu ulogu učinite.
Prijavi se i piši :-)
ovo tvoje me ponukalo da nastavim sibirski krug (direktno iz glave :-) )
Eto vidiš :)
Domino efekt.
A iz glave, dabome, odakle drugo :)
PS. Zaboravih reći, ovaj prvi odlomak "Weltschmerz" napisan je danas, direktno iz glave na zaslon iPhonea 3gs. Eto tek toliko :)
Da ne bi bilo da lažem evo linka http://outlawrebel.blogger.ba/
a meni se baš pred očima stvorila prekrasna slika nepreglednih žitnih polja Ukrajine, i to ona koja se protežu čak do Urala!!! Šalim se, danas sam odlično raspoložena. Dobro je s vremena na vrijeme razliti žuč. pogotovo kad imaš što razliti!
ma čuj ti-meni je već glupo tebe hvalit-al ti si umjetnk duše!!
Smiješno, ali tvoji odlomci me uvijek nadahnu. prvo što mi je odzvonilo u glavi je pjesma Hladnog piva Politika me u životu uvijek pratila u stopu.... odlična pjesma, evo još ju pjevušim. Drugo: sjetila se savjeta mog tate: D., što god radila jednoga dana u životu, nikad nemoj zaboraviti da si prije svega čovjek, i uvijek imaj svoje ja.
Da. Tate znaju mudrovati :)
Najveća je nagrada i satisfakcija za mene, ako moj tekst ili rečenica bude inicijator i pokretač misli, osjećaja. Hvala.
ne brini, rješih krivo objavljeni komentar!!! samo tako nastavi
Ma u biti ovaj zadnji odlomak sam greškom objavio ovdje a zapravo pripada drugoj knjizi, pa bi bilo fobro pobrisati ga!? Hvala.
sviđa mi se ovo Ludilo je poput peludi...., ostalo, svaki komentar je dobrodošla reklama.
Sve je to ok, ali puno je teže ići kroz život razmišljajući, opterećuje. Zamisli kako je jednostavno tom pustinjskom voluharu, sve mu je servirano, ne mora ništa raditi, ne mora razmišljati, s vremena na vrijeme ga netko pomazi, je da živi kratko i bez sadržaja, ali šta mu fali. tisuću puta sam sebi rekla kako bi mi život bio lakši da ne razmišljam, recimo da sam lijepa i dovoljno lukava za uhvatit nekakvog koliko toliko ok tipa, iskorištavati ga i uživati, ništa ne raditi, jedini domet u razmišljanju da mi je za kojeg dizajnera da se odlučim, kojeg od tipova sa hrpe da uhvatim za ljubavnika, ali eto ja se uhvatila razmišljanja.
ej, sve ok, ali ne slažem se sa ovim odgojiti ga da ne voli ljude. Odgojiti ga da može razaznati do koje granice pružati i primati ljubav, do koje granice davati i otvarati se prema drugima svakako da, ali odgajati ga u nepovjerenju prema ljudima, mislim da nije dobro. pusa malom bebaču :)
Da. Izrazio sam se tako možda malopre kruto. Više bi volio da odgoj ide u smjeru kako si opisala.
Prošlu školsku godinu sam se svađala sa učiteljicom starijeg sina dobrih 45 minuta, sva sreća da je imala zakazano kod frizera jer ne znam kako bi to završilo. Inače nisam osoba koja se zna svađati, dosta sam tolerantna, imam razumijevanja za tuđe stavove, ali to je bio problem kojeg sam potiskivala tri školske godine i jednostavno sam eksplodirala. a okidač je bila njena izjava da ja dosta tolerantno i liberalno odgajam svoje dijete, te da naše školstvo, odnosno društvo u cjelini nije zrelo za djecu individualce sa svojim stavovima, te da ona samo u njegovom interesu meni prigovara za takav odgoj. I to je rekla baš meni, osobi koja se u dalmatinskoj zagori, srcu zadrtosti i patrijarhizma prije 40 godina hvala bogu odgajala liberalnije od današnjih najliberalnijih metoda odgoja. Ako se uopće odgoj takvog tipa može zvati liberalnim. Ja ga smatram jedinim ispravnim, za druge metode ne znam, svjesna sam činjenice da su moja djeca samostalne jedinke od prvog udisaja, nekad mi se čini da su se formirali u jedinke i prije nego sam ih rodila, da su spoj svih prijašnjih iskustava i saznanja njihovih predaka, i moje je da ih usmjeravam, kad vidim da će krenuti krivim smjerom da ih vratim na pravi, naučiti ih donositi prave odluke, ukazati im na činjenicu da će sami snositi posljedice svojih odluka, poticati ih na razmišljanje, uživati s njima i pružiti im maksimalnu podršku u svemu. I onda mi jedna uskogrudna učiteljica spočita moj način odgoja. Ali nije ona kriva, društvo je stvarno takvo, vladajućoj strukturi takva populacija odgovara, što primitivnija masa lakše se manipulira.
ti malo pišeš malo ne, daj budi konzistentan jer pišeš super :-)
dave@ pišem ja non stop
www.buntovnikbezakorda.com/
ovdje objavim tu i tamo nešto onako radi reda, premalo akcije je na TYB, šteta
uh, mislila sam da si stavio nešto novo, ovo već čitala :)
Ovo sam tek sad otkrila... i odlično je.. kao profesor hrvatskog mogu samo reći - sjedi, 5. Da si sad u mom razredu, teško da bi pao godinu, trebao bi mi samo jednom pokazati zadaćnicu :)
U veselom iščekivanju novih tekstova... :)
ha ha, kompliment od profesorice 13 godina prekasno, nema veze :-D
e, ovo je nešto novo, nisam ti bila na blogu već neko vrijeme! uvijek zadovoljstvo pročitat nešto tvoje!
Znaš kak to ide... zasluge i pohvale uvijek dođu prekasno.. ali ipak dođu...
Meni je ovo - misli globalno, djeluj lokalno tekst. Gle, istina je da svi laprdaju i filozofiraju, a oko sebe imaju groblje. Zato valjda i troše dane na silne analize i promišljanja o teorijama svega, da ne bi morali pogledati u mulj oko sebe. To tak ide i to tak je .. Al sve dok su dobri ljudi oko tebe, who cares za ove druge? :)
Eh, stari moj, hoće to tako... samo mene nije spasio nitko na ulasku u jedno takvo mjesto..
Nego, imala sam i ja epizodu s baobabom. sve se bojim da nije bio isti rođendan ...
hahaha, ok, ja sam svoje odlučila gurati nasilno u crkvu, pametni su to dečki, do 14te će shvatiti o čemu se radi, a sve u svrhu da ih u nedostatku nade, u trenucima očaja, u traženju nečeg "vrijednog" u životu ne ćopi kakva sekta :)