Onako stidljivo, nesvojstveno meni, sa oklijevanjem sam neki dan starijem sinu čitala neke svoje pjesmice iz studenstkih dana. Nisu ga oduševile, komentirao je nešto tipa ok, nije loše. Moj pubertetlija. Dozvoljavam mu možda malo previše slobode, obožavam ga, oduševljava me sazrijevanjem, razmišljanjem, pametnim komentarima. Pravi mali muškić.
Ali pravi mali muškić je nakon par dana u šetnji nabacio primjedbu da sam u svom pisanju pisala o svima samo ne o njegovom tati, i pitao zar su drugi muškarci o kojima sam pisala bili bolji od njegovog tate! Ja pametnica sam mu odgovorila da su bili bolji bila bih sad sa njima, a ne sa njegovim tatom. I obećala pisati o njegovom tati. I par dana u glavi vrtila riječi kojima bih opisala njegovog tatu, i mislila u koju od ovih knjiga pisati o njegovom tati.
I skužila da bih o njegovom tati i o njima dvojici mogla pisati cijelu knjigu! I pitala se zašto tu ogromnu hrpu osjećaja ne mogu sažeti u jedan odlomak? A kako sažeti petnaest godina života i osjećaja u jedan odlomak? I zašto mi je lako pisati o ljutnji, frustracijama, tuzi, tulumarenju i sličnim stvarima, a najdublje osjećaje ne mogu iskazati riječima?
Upoznala sam ga igrom slučaja i to u periodu života kad sam razočarana neuspješnom dugogodišnjom vezom bila čvrsto odlučila da ljubav nije za mene i da ću se posvetiti isključivo sebi i karijeri. Svidio mi se na prvi pogled, bio je dovoljno drzak da mi privuče pažnju i sjećam se da sam pomislila da je za nekog tako mladog dosta samouvjeren.
Ali nisam znala da je toliko mlađi od mene. Kad smo nakon 10ak min razgovora shvatili da je on mlađi ni manje ni više nego čak 7 godina, toliko smo se šokirali da smo prestali pričati i ja sam otišla.
I nastavila dalje sa svojim planom posao-kuća. Bez birtije. S vremena na vrijeme bih ga se sjetila i pomislila da je šteta što je tako mlad. Nakon 4-5 mjeseci smo se slučajno sreli na Trgu, otišli na kavu i zaboravili na preveliku razliku u godinama. Nikad nisam upoznala nekog tako ovorenog, spontanog, prirodnog, a istovremeno odanog, ozbiljnog i odgovornog.
I baš mi je pasao takav kakav je, bila sam sita glupih, arogantnih, sebičnih i samodopadnih muških. Nije me opterećivao, pružao mi je apsolutnu slobodu, apsolutnu podršku u svemu, uvijek je bio tu za mene, imao je razumijevanja i dovoljno hrabrosti i strpljenja izdržati sa mnom sve ovo vrijeme. A bogme izdržati sa mnom nije lako, ni dan danas mi nije jasno kako je mogao podnijeti sve moje faze. Ali znam da je on jedini muškarac sa kojim sam mogla izdržati toliko dugo, i proći sve ono što smo mi prošli u ovih 15ak godina. I neizmjerno sam mu zahvalna. Ne znam dal sam mu to ikada rekla, ali zbog njega sam ja takva kakva jesam, zbog njega sam bila i ostala svoja, nije me ugušio, dozvolio mi je da budem ja, dao mi je dvoje vrlo zanimljive djece, obojica su na njega i sva trojica me oduševljavaju i ispunjavaju.
I bez njih ja fakat ne bih bila ja. Već ih vidim, kad pročitaju ovaj odlomak sigurno će reći da sam opet patetična!
Prijavi se i piši :-)
hvala Dave. slušam pjesmu, predivna je.
odlicno ,radujem se nastavku
"Gori od Židova", tako je i moja baba imala poštapalicu. Antisemitizam na mala vrata :)
Uglavnom, smislen, tečan, glava, rep, kako treba tekst. Sviđa mi se.
ma, samo strast, ako me nešto istinski potakne, izbacim to iz sebe, nije to kao kod tebe, Dave-a ili Maye, ili drugih sa stranice. svejedno, tnks.
mani je ovo odlično!
Outlawrebel-ovo antisemitizam-znam da je šala, ali ono što nisam napisala o utjecajima moje obitelji na mene i moje stavove, a da se iščitati iz ovog drugog odlomka je: stav da radimo svoj posao, gledamo svoje stvari, i maksimalna otvorenost za sve oko nas.štoviše, židovi su mi vrlo zanimljiv narod. Pogotovo nakon pročitanih Singerovih romana i pripovjetki.
Samo pusti sjećanja da oblikuju riječi, drži se detalja, sitnica, opiši ih one daju dubinu tekstu. Tabakera za škiju, kakva je bila? Od moga dida, Hercegovačkog sina, zlatno žute boje, izlizana na kutevima, amajlija njegovog ćeifa uz fildžan kave i smokvin hlad u vruća ljetna popodneva...
Eto, na šta me natjera tvoj tekst, odlično, samo nastavi :)
svidja mi se stil ,pomalo ostar stur bas kao i ljudi sa hercegovackog krasa koje opisujes ,a zapravo topli ,puni duse
ostavila me bez komentara!
hvala ti Maya.žao mi je što se nisam vidila s njim još koji put. ali ok.
stvarno lijepo, drago mi je da opet pišeš
haha-sretan rođendan-nećemo brojati koji-i neka mozak utrne od pivice!!!
a poslije-inspiracija samo tako...
Hvala Maya, rođendan je za nešto manje od mjesec dana, luda Vaga :), ne podsjećaj me na taj otužni, uznemirujući događaj! :) E, počet ću pisati nešto tipa dnevnika, opišem rođendan, nastojat ću se ubiti od alkohola :)
skywalker hvala!!!
Odličnoo!!! :D
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa... ma lajk, lajk i lajk na tekst :)))
e, hvala ti Lakonoga! ima još dosta ljudi o kojima moram pisati, iako se osjećam kao da se na neki način opraštam od njih, pa me uhvati strah, pa nemam inspiracije, al hoću, moram svim tim ljudima makar na ovaj način reći kako sam se osjećala uz njih, i što sam mislila o njima!