Knjige koje je započeo drazanas (5)
Zadnji odlomci
Svi drazanas odlomci (69)-
Zaspao sam. Sanjao sam da sam gledao televiziju i da me neka ruka povukla u svijet sličan našem, samo što je sve bilo suprotno. Ljudi su me pitali zašto nosim odjeću i zašto imam kosu. Otišao sam u školu. Odrasli su mi rekli:"Mali, idi u tvornicu kao i sva ostala djeca!" Otišao sam u tvornicu gdje se sve plaćalo hranom. Sreo sam jednog čovjeka i pitao ga kako da pobjegnem. Rekao mi je da moram otići i uništiti tu ruku. U tom svijetu ljudi su se vozili tako da auto drže na leđima. Našao sam neki auto i sa njim na leđima prešao sam ceste, preplivao more i stigao do Amazonije. Prolazio sam kroz rijeku Amazonu. U njoj su me pratili: pirane, električne jegulje, krokodili, riječni psi i male ribice koje privlači urin pa ti se uvuku u spolovilo i grickaju ti meso iznutra. Preplivao sam rijeku i došao do hrama. Na ulazu je bio zid sa četiri cigle. Samo jedna je bila prava, a ostale bi aktivirale smrtonosne zamke. Odmaknuo sam se 4 metra i počeo bacati kamenje. Od prve sam pogodio pravu ciglu i prolaz se otvorio. U prostoriji je bio uski kanjon kroz koji je tekla lava, a preko kanjona bili su samo ostaci mosta. Uz zalet od 20 metara uspio sam skočiti na jedan dio mosta i preskočiti na drugu stranu. Odmah sam ugledao ruku koja me uvukla u ovaj čudni svijet. Zamahnuo sam čekićem. U tom trenutku prema meni su prilazili desetorica kostura. Uplašio sam se, ali budući je ovo svijet u kojem je sve suprotno, i oni su se uplašili mene i skočili u lavu. Razbio sam ruku. I probudio se.
-
Zg, 16.04.12. Taman sjela završiti godišnje izvješće, raspoložena, inspirativna, mirna, konačno sama, pripremila sve neophodne rekvizite - cigarete, čašicu odličnog maraskina (nije smješno, čitala nekidan da alkohol poboljšava koncentraciju ili nešto u tom stilu), pustila dobru stvar laganini da svirucka u pozadini, kad ono zvono na vratima. Mislim se tko je sad to, kad tamo neki dečkić pita dal sam ja naručila pizzu. Nisam, al odlično miriše, odvalim i stanemo se smijati. I iziđe moj novi susjed, slatkiš, i njegov pas naravno, i pokupiše picu. Eto, tila reć da jedina zanimljiva novina u zadnje vrijeme je taj simpa momak od svojih tridesetak godina sa svojim simpa psom i sa vječnim osmjehom na prilično zanimljivom licu. (Dragi mužu, ako si ovo pročitao, pravi se da nisi :), ne vidiš dobro!) Inače sve po starom, sve ok. Ako se ok može nazvati stanje poluludila, dobro, predpoluludila, ali uzimajući u obzir činjenicu da je polovica stanovništva RH u takvom stanju, valjda sam onda ok. S vremena na vrijeme me obuzme stanje užasnog bijesa, ali budući da moj dragi, pametni, stariji i mudriji kolega kaže da samo emocionalno nezreli ljudi ne mogu kontrolirati svoje osjećaje i upravljati njima, ja se kao mlađa, manjepametna i manje iskusna pripadnica ženskog roda, vodim tom konstatacijom i nastojim upravljati svojim osjećajima. Pa šutim. Mislim, nastojim šutiti. Dobro, pa nisam savršena, s vremena na vrijeme se baš i ne mogu suzdržati pa prospem sve i svašta, pa se ljudi žale na moje arogantno ponašanje, pa me gazda (inače pun razumijevanje za moje emocionalne ispade) moli da se pokušam suzdražati, pa se ja kao prava dobrica pokušavam suzdržati. A stariji, iskusniji, mudriji i pametniji kolega, moj uzor, suzdražan tip do bola, savladao sve tehnike upravljanja emocijama, prepredenjak se samo smijulji. I čeka. Moj idući ispad :) Dragi kolega, samo za Vas, popit ću još jednu čašicu odličnog Maraskina. Mislim, sve u svrhu savladavanja svih mogućih i nemogućih tehnika upravljanja svojim emocijama!
Zadnji komentari
-
ajme meni :) ja mislila neka limunada ko moj Dnevnik, kad ono zbrka. Al podržavam u svakom slučaju!
-
početak me podsjetio na stihove pjesme Voli me onako kako nikad nisi volela :)