Hm, hm.... malo sam u nedoumici... postoje različite vrste ljubavi, stoga i različite prve ljubavi.
Prva dječja ljubav kada smo se skrivali ispod dekice i škicali crtiće, bio je moj susjed, godinu dana stariji od mene. Nekako je sviđanje i zanimanje za dečke stiglo sasvim normalno i polako kao i kod svih djevojčica.
Prvo zaljubljivanje je došlo sa sazrijevanjem svijesnosti kako sam postala "žensko" sa određenim atributima koji mame poglede suprotnog spola. Kratko je trajalo, živio je na drugom katu u mojem ulazu i znao je da mi se sviđa. Tiješila sam se kako je bio previše sramežljiv pa me nije mogao pogledati.
A prva ljubav i prvi poljubac je došli su malo kasnije. Sviđao mi se dečko iz suprotne smjene u školi, bio je malčice stariji. Odjednom su uslijedili pogledi, započele su igre pokvarenog telefona: moje prijateljice su načule kao slučajno od njegovih prijatelja foru o sviđanju. Da, i tako je došlo do onog famoznog: "Hoćeš furat?" i skakanja od sreće te potvrdnog odgovora. Uslijedila je faza nalaženja u pet sati iza zgrade i držanja za ruke. Tako je i to potrajalo dok nije muško kao pravo muško poželio dotaknuti moje usne. I, dozvolila sam mu, no za pravi poljubac se morao načekati mjesecima. Bio je uporan i strpljiv, ja mlada i sramežljiva. Sjećam se straha od otvaranja usta i dodira jezikom, no nekako sam se ohrabrila i učinila to. Nije mi bilo žao, sjećam se poljupca, kao da je bilo jučer. Pala je noć, pratio me kući, zatali smo kod zatvorenog dućana uz miris čempresa. Zažmirila sam i osjetila leptiriće u trbuhu kako me dižu visoko prema nebu.
Danas sam mu zahvalna na strpljenju, jedino žalim što nije imao više strpljenja za život jer više nije među nama.
A prva prava ljubav... pa opet, hm, hm.... Da. To je bila ljubav na prvi pogled! Znam da većina ljudi ne vjeruje u nju, no nije važno, meni se dogodila. Otišla sam kod prijateljice na ljetovanje i upoznala ga. Kao da me grom pogodio na licu mjesta i znala sam, ja sam se zaljubila! Bio je divan, zelene oči, crne kose, svirao je gitaru i pjevao. Nije sve u izgledu, no i osim toga, krasile su ga i divne osobine poput vedrine i spontanosti. Obožavao me nasmijavati, zbunjivao me i gledao u dušu. Da, mislim da mi je on bio prva "prava" ljubav jer kada ga se i danas sjetim, osjetim svu silinu osjećaja koje mi naviru vezanih uz njegovo ime i lik. Moja ljubav je trajala nekoliko ljeta, jednako kao i njegova. I ostat će mi za njega uvijek neko posebno mjestašce u mome izranjavanome srcu!
vauuuu... jako mi se sviđa!!
eto, da se malo i meni smijete!!!
Maya, čini mi se da imamo podosta toga zajedničkog, već sam mislila da sam jedina osoba na svijetu koja ne bi mogla izabrati samo jednu ljubav :)
slažem se... a nisam se ni dotakla drugih vrsta ljubavi... neka to ostane za neku drugu priču. eto, tako malo sam se raspisala...