Prva ljubav

Knjigu započeo: dostojevski

Korisnik: dostojevski, inicijali T.T., 42 godine, Zagreb, privatni poduzetnik, ostali podaci poznati urednicima

Volim svoju suprugu ali pamtim I svoj prvi strastveni poljubac. Bilo je to 85. godine, u ljeto, vlak za Rovinj, noćna vožnja, prvo ljetovanje (kampiranje) s dečkima, imao sam 16. Ona se je zvala Dragana i nije bila nešto posebno lijepa. Imala je međutim, predivnu kosu i putena usta pa je taj prvi poljubac za mene bila najslađa medovina. Dragana je išla na pripreme sa svojim rukometnim klubom i ona i njene prijateljice zauzele su tri kupea do našeg. Kako smo se ukrcali u Zagrebu, one su od Beograda već bile dobro raspoložene. Ne mogu reći da smo se odmah ugledali ali negdje kod Divače moj je frend Kiki izvadio gitaru. Cure ko cure, malo alkohol, malo Kikijeva imitacija Đonija i Azre, eto njih kod nas. Ispočetka, njena “drugarica” Vesna bila mi je više zanimljiva ali nju je odmah, dok se nije pravo ni smjestila, startao Davor koji je ruku na srce bio otrov za žene. I tako, slijedeća je bila ona, Dragana pa kako nisam ni ja za baciti, iskra je planula. Riječ po riječ, zvuci gitare pretvorili su se u sentiš i mi smo izašli van, do prozora. Otvorivši ga, predivan zrak i prelijepo zvjezdano nebo učinili su to da je sve odjedanput postalo romantično. Ne znam točno kako sam je poljubio ali bio je to dug i nadasve nevjerojatan poljubac, poljubac godine. Normalno, ja sam se zacopao ali ona definitivno nije. Izlaskom iz vlaka, izašao sam i ja iz njenog života. Sreo sam je još par puta u disku od kampa i na plaži ali one su ganjale Talijane…Nekako sam shvatio da mi je bolje drugdje tražiti sreću i tako je ljeto prošlo.. Eto, to nije bio hepiend, vratila se u svoj Beograd, rekla je da živi na Tašmajdanu. Tko zna što je s njom, tražio sam je preko Fejsa ali ništa. Kao što Balašević kaže: “Nikad više ja ne vidjeh lepu protinu kći…”.
Moj prvi poljubac bio je sve samo ne ono o čemu sam maštao...ne znam točno koji je bio dan (pretpostavljam vikend), ljetni praznici, taman sam završio 7 razred.
Bila je plava cura, s Jaruna, upoznali smo se na bazenu Mladost. Obično preko ljeta smo išli masovno na bazene (preskakali ogradu jer nismo imali para za karte) I kako to biva, nas par upoznalo je I par cura. Sjećam se das mo sišli s tramvaja I prelazili preko jedne livade I tad se desio prvi poljubac. Odjednom moj jezik našao se u njezinim ustima...bio sam toliko nespreman, bilo je mokro, nespretno, slinavo,dogodio se i sudar zubima...jednom riječju katastrofa...možda i ne bi bilo tako loše das am poslje toga barem nešto rekao, Onda klasika ŠUTNJA, 2, 3 minute kaosa, činile su se kao vječnost...Ali eto preživih I to, najteže je prvi put (lol).
Buraz mi je dao super savjet – inače je stariji 5 godina od mene I mislim si valjda zna kaj priča: buraz kaj briješ , cure ne vole kad puno pričaš, samo rad ruku I uvaljitis!

Tak je I bilo, eto kratko I jasno – trenutno 35 “jari“ sretno oženjen – al ne s ovom cuom!
Proslo ljeto, putujuci na more zastao sam u nekakvu konobu u dalmatinskoj zagori. Gazda zajebant, hrana vrhunska, a pivo hladno ko kurvino srce. Sjeli smo po zvizdanu ispred konobe i gustali u tom pivu kad je naisla ljepuskasta gospodja. Iako je nosila sijeno i bila ogrnuta nekakvom maramom ucinila mi se poznata. Dumao smo tko bi mogla biti i onda sam se sjetio....bila je to Dragana! Ponovni pogled na nju i sijeno na njenim ledjima opario me ko grom. Nagnuo sam pivo i pomislio, dobro je mogao sam nositi sijeno.
U tom mjestascu (klepusa donja) bilo mi je toliko dobro da sam odlucio ostati i na veceri. Cijelo popodne sam trusio piva, a gazda ih je donosio brze od Usaina Bolta. Iskreno, da nije bilo zuje mozak bi mi postao kako kaze TBF ko zvaka. Oko 5 sam malo ubio oko, sit, skoro pa pijan, u svakom slucaju ko sretan ko prase u blatu. Probudilo me skakljanje po nosu. Vec mi je po mozgu zujalo kako Dragana napada, jer eto sad sam se plasio dea me zene napadaju. Prenio sam se i ugledao neko pseto.
Prvi poljubac? Iskreno, uopće se ne sjećam prvih poljubaca. Bilo ih je raznoraznih, ali nijedan me se nije nešto dojmio. Nijedan mi nije bio izazov, a ja nadasve volim izazove. Eto što ti je nezahvalno žensko. Sigurno je bilo beznačajno. Ma bili su nekakvi poljupci u srednjoj školi, ali nisu mi se urezali u sjećanje. Koliko se sjećam nije mi se niti dalo ljubiti. Ali bih zato mogla napisati cijeli roman o zadnjem prvom poljupcu. To je bio poljubac. Izgubila sam se u vremenu i prostoru, ništa na svijetu u tom trenutku nije postojalo, samo on i ja, naše usne, dah. Jedva sam izišla iz njegovog auta i još teže došla do svog. Noge su mi doslovce klecale. Srušio je sve podignute zidove, otvorio sve potisnute čežnje, razbuktao sve prikrivene nemire. Puškin bi to puno bolje rekao:
I kucat stade srce vruće
Nov život u njem maha uze
I opet plamti nadahnuće
I ljubav sja i teku suze
Nije prvi poljubac ali mi je definitivno najdraži. U gradu koji ima tramvajsku stanicu sreo sam je samu, čekala je noćni tramvaj za svoj kvart. Bilo mi je čudno kao prvo, da je sama, a još k tome lijepa i čudio sam se zar ju nije strah tako mladu i lijepu biti izložena noćnim skitnicama, probisvijetima, pijancima i manijacima. Kako to biva, da sam ju sreo po danu, ne bih ju vjerojatno zapazio ali noć, tama i neki čudni iskonski osjećaj straha doveli su do toga, da dvije osobe započnu razgovor i što se kasnije za nju, pokazalo jako dobrim. Počeo sam priču na onaj glupi način, da ne bi shvatila kao ulet, upucavanje (mada je to normalno bila moja namjera) već onako benigno, ja joj hoću biti frend isl. U početku nije bila baš pretjerano zainteresirana za razgovor ali mislila je i ona, ajde dečko je normalan, ne izgleda loše i tako, riječ po riječ, doznah da je bila u disku, da su joj prijateljice otišle na drugu stranu, da studira arhitekturu, da je iz Požege te da ima iznajmljen stan kojeg dijeli s još dvije cimerice. Baš se razgovor zahuktao kada su se na stanici pojavila dvojica pripitih i ratobornih mladića, srednjoškolaca koji su ju odmah zapazili (zvala se je Romina) te su joj počeli dobacivati. Budući da nisam ni ja cvjećka (popih i ja dosta tu noć) shvatih da sam jači od njih te da kao pravi mužjak, ukoliko ju zaštitim mogu dobiti koji poen viška. Tako je i bilo te sam odmah, bez čekanja nasrnuo na jednog (koji je najviše izazivao), prilijepio mu šamarčinu a drugi se odmah povukao. Nekako odmah shvatila je Romina da sam ju zaštitio i da me mora nagraditi. Naš razgovor poslije tog incidenta postao je srdačniji i prisniji a onda je uslijedio kiss, dug i prelijep. Kada je došao tramvaj i kada smo ušli, sjela mi je u krilo i nastavili smo se ljubiti. Razmijenili smo si brojeve telefona ali nakon što je izašla na svojoj stanici, tada sam ju zadnji put vidio. Zašto? Zvao sam ju još poslije ali rekla mi je da je to bila greška, možemo biti frendovi i tako kako to već ide. Dobro, nisam niti ja nešto bio lud za njom pa sam rekao -Ok, frendovi, čujemo se, vidimo.. Nismo se niti čuli a niti vidjeli ali kiss te noći je ostao vječno u mojoj memoriji. Tnx Romina.
Davno je to bilo..prije 12 godina, a u mojim mislima kao da je bilo jučer. Bili smo djeca, osnovna škola, naivni, bezbrižni u iščekivanju prvi leptirića, prvih ljubavi. Tu je bio on, tad centar mog svijeta, sve moje nade i čežnje spavale su u njegovom glasu. Njegova pojava u meni je izazivala najljepše osjećaje, osjećaje za koje još nisam znala, budio je osmjehe, donosio neprospavane noći. On je bio moja prva simpatija, prvi uzdah, prva suza, prvo kajanje. P
Hm, hm.... malo sam u nedoumici... postoje različite vrste ljubavi, stoga i različite prve ljubavi.
Prva dječja ljubav kada smo se skrivali ispod dekice i škicali crtiće, bio je moj susjed, godinu dana stariji od mene. Nekako je sviđanje i zanimanje za dečke stiglo sasvim normalno i polako kao i kod svih djevojčica.
Prvo zaljubljivanje je došlo sa sazrijevanjem svijesnosti kako sam postala "žensko" sa određenim atributima koji mame poglede suprotnog spola. Kratko je trajalo, živio je na drugom katu u mojem ulazu i znao je da mi se sviđa. Tiješila sam se kako je bio previše sramežljiv pa me nije mogao pogledati.
A prva ljubav i prvi poljubac je došli su malo kasnije. Sviđao mi se dečko iz suprotne smjene u školi, bio je malčice stariji. Odjednom su uslijedili pogledi, započele su igre pokvarenog telefona: moje prijateljice su načule kao slučajno od njegovih prijatelja foru o sviđanju. Da, i tako je došlo do onog famoznog: "Hoćeš furat?" i skakanja od sreće te potvrdnog odgovora. Uslijedila je faza nalaženja u pet sati iza zgrade i držanja za ruke. Tako je i to potrajalo dok nije muško kao pravo muško poželio dotaknuti moje usne. I, dozvolila sam mu, no za pravi poljubac se morao načekati mjesecima. Bio je uporan i strpljiv, ja mlada i sramežljiva. Sjećam se straha od otvaranja usta i dodira jezikom, no nekako sam se ohrabrila i učinila to. Nije mi bilo žao, sjećam se poljupca, kao da je bilo jučer. Pala je noć, pratio me kući, zatali smo kod zatvorenog dućana uz miris čempresa. Zažmirila sam i osjetila leptiriće u trbuhu kako me dižu visoko prema nebu.
Danas sam mu zahvalna na strpljenju, jedino žalim što nije imao više strpljenja za život jer više nije među nama.
A prva prava ljubav... pa opet, hm, hm.... Da. To je bila ljubav na prvi pogled! Znam da većina ljudi ne vjeruje u nju, no nije važno, meni se dogodila. Otišla sam kod prijateljice na ljetovanje i upoznala ga. Kao da me grom pogodio na licu mjesta i znala sam, ja sam se zaljubila! Bio je divan, zelene oči, crne kose, svirao je gitaru i pjevao. Nije sve u izgledu, no i osim toga, krasile su ga i divne osobine poput vedrine i spontanosti. Obožavao me nasmijavati, zbunjivao me i gledao u dušu. Da, mislim da mi je on bio prva "prava" ljubav jer kada ga se i danas sjetim, osjetim svu silinu osjećaja koje mi naviru vezanih uz njegovo ime i lik. Moja ljubav je trajala nekoliko ljeta, jednako kao i njegova. I ostat će mi za njega uvijek neko posebno mjestašce u mome izranjavanome srcu!
Top ocjena: dostojevski 83 5
dostojevski
Novi frendPratiNova poruka

Komentari (4)

  1. maya77 May 04, 2011 at 05:39 PM

    vauuuu... jako mi se sviđa!!

  2. njofrazg May 05, 2011 at 09:55 AM

    eto, da se malo i meni smijete!!!

  3. drazanas May 28, 2011 at 11:45 PM

    Maya, čini mi se da imamo podosta toga zajedničkog, već sam mislila da sam jedina osoba na svijetu koja ne bi mogla izabrati samo jednu ljubav :)

  4. maya77 May 29, 2011 at 12:01 AM

    slažem se... a nisam se ni dotakla drugih vrsta ljubavi... neka to ostane za neku drugu priču. eto, tako malo sam se raspisala...