A taman mi je sve bilo posloženo u životu. Ostvarila sam sve što sam zamislila, štoviše, dato mi je i puno, puno više nego sam planirala, stvorila sam zanimljivu obitelj,karijeru, stekla dobre prijatelje, baš sve je bilo kako treba biti. I uživala sam. U svemu. U obitelji, u karijeri, u šetnjama, u putovanjima, u kavama i izlascima sa frendicama. Jednostavno sam živjela punim plućima, potpuno posvećena sebi i svom zadovoljstvu.
I povremeno strepila. Pitala se kako to da mi je tako puno dato, čime sam to zaslužila, netko nema ništa, a ja imam baš sve. I onda mi slučajnost (pitam se još uvijek jel' to stvarno slučajnost?) donese još i njega. Iz početka mi je to bilo ironično, uza sve što imam, sad definitivno imam previše! Život je stvarno smiješno čudan.