igra sudbine

Knjigu započeo: drazanas
Nije to bila ljubav na prvi pogled. Bila je to ljubav na drugi pogled, na jedan lijepi, noćni, iščekujući pogled koji nikada neću zaboraviti. Stajao je iza HNB-a, u crnom, sa rukama u džepovima jakne, neobrijan, sa bradom od par dana i sa najljepšim osmjehom dječaka.
A sve je počelo trenutkom dekoncentracije. U najvećoj gužvi na poslu dobila sam poziv na jednu društvenu mrežu, i u trenutku nepažnje, budući se radilo o starom prijatelju, prihvatila sam poziv bez da sam imala pojma o čemu se radi. Nakon par dana, iz čiste dosade i znatiželje, ažurirala sam profil, i tada je počelo bombardiranje porukama, zahtjevima za prijateljstvom, zahtjevima za ne znam ni sama čime. Iz početka mi je bilo zabavno, uzbuđivala me pažnja nepoznatih muškaraca, ali su mi brzo dosadili, svi su bili isti. Sve dok nije stigla poruka koja mi je osvježila dan svojom nenametljivošću.
A taman mi je sve bilo posloženo u životu. Ostvarila sam sve što sam zamislila, štoviše, dato mi je i puno, puno više nego sam planirala, stvorila sam zanimljivu obitelj,karijeru, stekla dobre prijatelje, baš sve je bilo kako treba biti. I uživala sam. U svemu. U obitelji, u karijeri, u šetnjama, u putovanjima, u kavama i izlascima sa frendicama. Jednostavno sam živjela punim plućima, potpuno posvećena sebi i svom zadovoljstvu.
I povremeno strepila. Pitala se kako to da mi je tako puno dato, čime sam to zaslužila, netko nema ništa, a ja imam baš sve. I onda mi slučajnost (pitam se još uvijek jel' to stvarno slučajnost?) donese još i njega. Iz početka mi je to bilo ironično, uza sve što imam, sad definitivno imam previše! Život je stvarno smiješno čudan.

Komentari (2)

  1. maya77 Apr 04, 2011 at 09:21 PM

    super početak... sviđa mi se tema! samo tako dalje!

  2. dave gahan Apr 04, 2011 at 09:59 PM

    slažem se s majom, vrlo trendi tema i za početak dobro napisano...