Poljubac u oblaku

Vanesa nikad nije bila impulzivna osoba. Uvijek je o svemu voljela promisliti.Promislila bi prije svake velike odluke, planirala je unaprijed, nikad na put ne bi krenula a da ne uzme aspirine za eventualnu glavobolju, kišobran za eventualnu kišu. Nije voljela iznenađenja, i da, zaista je voljela promisliti dvaputa prije nego bi djelovala.
Zato se sama sebi nije mogla načuditi dok je sa osmijehom prilazila Aleksu. Znala je da ga ne gleda samo kao Davidovog kolegu, znala je da ova večer može završiti na tisuće različitih načina, i isto tako znala je da se po prvi put veseli jer ne zna što je čeka.Niti kako će se osjećati kad večer završi i dođe jutro. Ali nije marila, neka neobjašnjiva energija gurala ju je prema Aleksu i što mu se više približavala, to se je bolje osjećala. Kao da je svaki atom unutar nje živnuo.
-Suncokret, lijep znak pažnje mladi gospodine- rekla je ozbiljno u isto vrijeme učinivši graciozni naklon u stilu gospođica iz 19 stoljeća, na što se Aleks nasmijao.
-Definitivno ne želiš večerati u Le artu, kad se sprema spektakularni zalazak sunca- rekao je otvorivši joj vrata svog crnog Mustanga.
Vanesa je zaustila da ga upita gdje idu no ipak se predomislila i šutke, ali sa osmijehom, ušla je u auto. Ne želi znati, neka bude iznenađenje.U auto je zavladala tišina, a sunce je polako počelo ponirati i bojiti nebo u grimizno kad je Aleks skrenuo na izlaz na autocestu koja je vodila prema obali.Tišina nije bila neugodna , dapače, bila je toliko prirodna, a opet nabijena intenzivnim emocijama. Vanesa je osjetila kako joj srce ubrzano kuca dok su joj glavom jurile misli. Svaka misao vodila je Aleksu. Što je to u njemu toliko snažno da u njoj može probuditi takve osjećaje iako ga zna tek tjedan dana? Nije si to mogla objasniti, istina, Aleks je zaista zgodan i šarmantan muškarac, ali sretala je i prije zgodne muškarce i nikad dosad joj nije niti palo na pamet da napravi nešto čime bi iznevjerila Davida.
A sad vozeći se u tišini sa Aleksom, dok je promatrala kako sunce u zalasku baca predivne narančaste sjene preko njegovog lica nije razmišljala o Davidu niti je osjećala grižnju savjesti. Osjećala se kao da je sa Aleksom provela godine, kao da se već tisuću puta vozila s njime prema obali i kao da su već stotine zalazaka sunca doživjeli zajedno.A David i njen dosadašnji život, njen posao, prijatelji, cijeli taj život činio joj se miljama i miljama daleko od ovog trenutka.
Jedino što je htjela je pružiti ruku i dotaknuti sjenu koja je plesala preko Aleksovog lica. Promatrala je njegove čvrste ruke na volanu i pitala se dali Aleks osjeti koliko ga želi, koliko joj je neodoljiv.Dali osjeti njen pogled kako klizi preko njegovog lica?
U tom trenutku kao da joj je pročitao misli, dodao je gas, Mustang je još jače pojurio i nakon stotinjak metara Aleks je skrenuo sa autoceste na prašnjavi put, i naglo zaustavio auto.
Prašina koje se počela dizati i okruživati auto bila je obojana sunčevim zrakama u intenzivne crveno narančaste nijanse, izgledalo je kao da se nalaze unutar plamtećeg oblaka.
Aleks se okrenuo prema Vanesi, na usnama mu je titrao lagani osmijeh dok ju je proučavao, podignuo je ruku i prstima nježno pomaknuo nestašni pramen tamne kose koji joj je pao preko lica, a zatim je prislonio kažiprst na njene usne, gledajući je ravno u oči.
Vanesa je osjetila kako joj srce luđački udara dok se utapala u plavetnilu njegovog pogleda.
"Poljubiti ću te..ako me ne zaustaviš" rekao je na granici šapta i dalje prislanjajući kažiprst ne njene pune usne.
To je bio trenutak u kojem je Vanesa imala zadnju priliku da ne iznevjeri Davida i njihov brak, no sve o čemu je ona razmišljala je kako želi osjetiti Aleksove usne. Zaustavila je dah nadajući se da će želja proći i razum se ponovo upaliti kako bi se mogla vratiti svom uredno isplaniranom životu.
No jedan pogled na njegove modre oči i svaka sumnja je nestala, lagano se osmijehnula Aleksu prepuštajući tišini da mu da potvrdu umjesto nje.
Aleks je strastveno zario prste u njezinu bujnu kosu, primivši je za potiljak i onda je jednim čvrtim trzajem približio njeno lice svojem.
Na trenutak su ostali tako, nekoliko centimetara udaljeni, Vanesa je zatvorila oči i jednostavno se prepustila.
Osjetila je njegove usne na svojima i želja unutar nje se pojačala, poljubac ju je podsjetio na pljusak koji ju je ulovio dok je ljetos plivala na jezeru Como. Na mahove nježan i podatan, a onda silovit, dominantan, pomalo bolan, ali slatko bolan. Njegove usne bile su nježne, dok ju je u isto vrijeme bockala njegova trodnevna brada i uzbuđivala njegova dominantnost.
Vanesa je željela da ju Aleks učini svojom, željela ga je osjetiti u potpunosti i još intenzivnije pa se privinula bliže njemu dok joj se disanje ubrzavalo.
Aleks se lagano odmaknuo, " hej pa ne želimo propustiti zalazak sunca, a i dužan sam ti večeru" rekao je, a na licu mu se jasno ocrtavao trud kojim se suzdržava da ju ne uzme odmah i bez ustezanja..