Lepricorn

TYB

Knjige koje je započeo Lepricorn (2)

Zadnji odlomci

Svi Lepricorn odlomci (5)
  1. Poljubac u oblaku Vanesa nikad nije bila impulzivna osoba. Uvijek je o svemu voljela promisliti.Promislila bi prije svake velike odluke, planirala je unaprijed, nikad na put ne bi krenula a da ne uzme aspirine za eventualnu glavobolju, kišobran za eventualnu kišu. Nije voljela iznenađenja, i da, zaista je voljela promisliti dvaputa prije nego bi djelovala. Zato se sama sebi nije mogla načuditi dok je sa osmijehom prilazila Aleksu. Znala je da ga ne gleda samo kao Davidovog kolegu, znala je da ova večer može završiti na tisuće različitih načina, i isto tako znala je da se po prvi put veseli jer ne zna što je čeka.Niti kako će se osjećati kad večer završi i dođe jutro. Ali nije marila, neka neobjašnjiva energija gurala ju je prema Aleksu i što mu se više približavala, to se je bolje osjećala. Kao da je svaki atom unutar nje živnuo. -Suncokret, lijep znak pažnje mladi gospodine- rekla je ozbiljno u isto vrijeme učinivši graciozni naklon u stilu gospođica iz 19 stoljeća, na što se Aleks nasmijao. -Definitivno ne želiš večerati u Le artu, kad se sprema spektakularni zalazak sunca- rekao je otvorivši joj vrata svog crnog Mustanga. Vanesa je zaustila da ga upita gdje idu no ipak se predomislila i šutke, ali sa osmijehom, ušla je u auto. Ne želi znati, neka bude iznenađenje.U auto je zavladala tišina, a sunce je polako počelo ponirati i bojiti nebo u grimizno kad je Aleks skrenuo na izlaz na autocestu koja je vodila prema obali.Tišina nije bila neugodna , dapače, bila je toliko prirodna, a opet nabijena intenzivnim emocijama. Vanesa je osjetila kako joj srce ubrzano kuca dok su joj glavom jurile misli. Svaka misao vodila je Aleksu. Što je to u njemu toliko snažno da u njoj može probuditi takve osjećaje iako ga zna tek tjedan dana? Nije si to mogla objasniti, istina, Aleks je zaista zgodan i šarmantan muškarac, ali sretala je i prije zgodne muškarce i nikad dosad joj nije niti palo na pamet da napravi nešto čime bi iznevjerila Davida. A sad vozeći se u tišini sa Aleksom, dok je promatrala kako sunce u zalasku baca predivne narančaste sjene preko njegovog lica nije razmišljala o Davidu niti je osjećala grižnju savjesti. Osjećala se kao da je sa Aleksom provela godine, kao da se već tisuću puta vozila s njime prema obali i kao da su već stotine zalazaka sunca doživjeli zajedno.A David i njen dosadašnji život, njen posao, prijatelji, cijeli taj život činio joj se miljama i miljama daleko od ovog trenutka. Jedino što je htjela je pružiti ruku i dotaknuti sjenu koja je plesala preko Aleksovog lica. Promatrala je njegove čvrste ruke na volanu i pitala se dali Aleks osjeti koliko ga želi, koliko joj je neodoljiv.Dali osjeti njen pogled kako klizi preko njegovog lica? U tom trenutku kao da joj je pročitao misli, dodao je gas, Mustang je još jače pojurio i nakon stotinjak metara Aleks je skrenuo sa autoceste na prašnjavi put, i naglo zaustavio auto. Prašina koje se počela dizati i okruživati auto bila je obojana sunčevim zrakama u intenzivne crveno narančaste nijanse, izgledalo je kao da se nalaze unutar plamtećeg oblaka. Aleks se okrenuo prema Vanesi, na usnama mu je titrao lagani osmijeh dok ju je proučavao, podignuo je ruku i prstima nježno pomaknuo nestašni pramen tamne kose koji joj je pao preko lica, a zatim je prislonio kažiprst na njene usne, gledajući je ravno u oči. Vanesa je osjetila kako joj srce luđački udara dok se utapala u plavetnilu njegovog pogleda. "Poljubiti ću te..ako me ne zaustaviš" rekao je na granici šapta i dalje prislanjajući kažiprst ne njene pune usne. To je bio trenutak u kojem je Vanesa imala zadnju priliku da ne iznevjeri Davida i njihov brak, no sve o čemu je ona razmišljala je kako želi osjetiti Aleksove usne. Zaustavila je dah nadajući se da će želja proći i razum se ponovo upaliti kako bi se mogla vratiti svom uredno isplaniranom životu. No jedan pogled na njegove modre oči i svaka sumnja je nestala, lagano se osmijehnula Aleksu prepuštajući tišini da mu da potvrdu umjesto nje. Aleks je strastveno zario prste u njezinu bujnu kosu, primivši je za potiljak i onda je jednim čvrtim trzajem približio njeno lice svojem. Na trenutak su ostali tako, nekoliko centimetara udaljeni, Vanesa je zatvorila oči i jednostavno se prepustila. Osjetila je njegove usne na svojima i želja unutar nje se pojačala, poljubac ju je podsjetio na pljusak koji ju je ulovio dok je ljetos plivala na jezeru Como. Na mahove nježan i podatan, a onda silovit, dominantan, pomalo bolan, ali slatko bolan. Njegove usne bile su nježne, dok ju je u isto vrijeme bockala njegova trodnevna brada i uzbuđivala njegova dominantnost. Vanesa je željela da ju Aleks učini svojom, željela ga je osjetiti u potpunosti i još intenzivnije pa se privinula bliže njemu dok joj se disanje ubrzavalo. Aleks se lagano odmaknuo, " hej pa ne želimo propustiti zalazak sunca, a i dužan sam ti večeru" rekao je, a na licu mu se jasno ocrtavao trud kojim se suzdržava da ju ne uzme odmah i bez ustezanja..

  2. Suncokret Slijedećih dana, Vanesa je bila posvećena isključivo poslu, s obzirom da je imala rokove koja je morala ispoštovati. Nije mislila o Aleksu previše, tek joj se u par navrata ponovo javila slika modrih ispitivačkih očiju, no brzo bi je odganala još se više zadubljujući u posao. Tjedan dana od njihovog susreta, sjedila je u restoranu čekajući prijateljicu s kojom se bila dogovorila za večeru. David je u međuvremenu otišao na službeno putovanje u Hong Kong, u lov na novog velikog klijenta koji bi njihovoj firmi otvorio ulaz na kinesko tržište. Kako joj je objasnio, to je vrlo bitan poslovni pothvat, koji bi, ako uspije, Davidu omogućio poprilično dobru financijsku stimulaciju.Sve u svemu, odlična prilika, s time se je Vanesa slagala, jedino što joj nije bilo drago je to što David i ona nikad prije nisu bili razdvojeni duže od tjedan dana, a sad ga neće vidjeti gotovo dva mjeseca. Ono što Vanesa najmanje voli je biti sama, spavati sama u njihovom krevetu, bez umirujuće topline Davidovog tijela, za nju je bilo poprilično rastužujuće, i da, iako je tek otišao, već joj je nedostajao. Baš zato se dogovorila sa Lindom da večeraju skupa, jer joj je pomisao da sama jede automatski oduzimala apetit. S obzirom da je Linda kasnila već 20tak minuta, Vanesa ju je odlučila nazvati da provjeri dali stiže uskoro, ili da si naruči još jedan aperitiv. Ok, ma naravno, nema problema, bitno da je mala Sara dobro, kratko je odgovorila Vanesa, nakon što je odslušala Lindino panično jednominutno objašnjenje zašto ne dolazi na večeru. Završivši razgovor Vanesa je bila pomalo iritirana, Evo zašto nemam djecu- naglas je promrljala, razmišljaći o Lindi, koja je otkazala večeru, jer se upravo nalazi sa svojom dvogodišnjom kćerkicom na hitnom prijemu. Naime, mala je nespretno pala i zaradila čvrgu na čelu. a Linda, paničar, odmah je s njome odjurila na hitnu, posve zaboravaljajući da je Vanesa čeka u njihovom omiljenom restoranu. Vanesa, iako je voljela djecu, oduvijek je smatrala da bi je imanje vlastite djece sputavalo u životu, previše je voljela svoju neovisnost i slobodu da bi bila spremna zamijeniti je za pelene, bočice i neprospavane noći. Uostalom njen dinamičan posao definitivno ne ostavlja prostora za majčinstvo. Duboko je uzdahnula, pomislivši na praznu kuću u koju se mora vratiti. Krenula je izvaditi novčanik iz torbice i u tom trenutku mala papirnata kuglica ispala je iz torbice i otkotrljala se ravno u njeno krilo. Sa zanimanjem je odmotala papirić, i ugledala Aleksov broj. U tom trenutku sjetila se večeri kada je Aleks došao ostaviti projekcije, te njegovog samouvjernog smješka dok ja zapisivao svoj broj. Sjetila se i kako ju je naljutio takav direktan pristup,jer bez obzira što je udana za njegovog šefa, Aleks se nije ustručavao pozvati je na večeru. Međutim, sad dok je zurila u broj ispisan elegantnim rukopisom, nije se osjećala ljuto. Dapače, javila se nekakva znatiželja pomiješana sa željom da ponovo vidi njegove modre oči, i kad je u mislima usporedila večer uz njegov ciničan humor, te večer uz tv u praznoj kući, ova prva opcija joj se činila daleko primamljivija. Pravdala se u sebi da nema ničega loše da večera sa Davidovim kolegom, i zaista, to i ne bi trebalo biti ništa loše, ako zanemari taj osjećaj iščekivanja, i ubrzane otkucaje srca u trenutku kad bi pomislila da će opet vidjeti Aleksa. Popivši gutljaj vina, napisala mu je kratki sms," U Le artu sam, prijateljica mi je upravo otkazala, ako me želiš spasiti od toga da jedem sama, pridruži mi se." Čim je pritisnula tipku send, osjetila je mali ubod savjesti koja joj je govorila da je možda ipak bolje da je otišla kući, podgrijala ostatke lasagna od jučer, i pogledala kakav dokumentarac na tv-u.No već sa sljedećim gutljajem vina, savjest je utihnula i prepustila mjesto slatko nervoznom iščekivanju Aleksovog odgovora. Gledajući u ekran mobitela, sa smiješkom je pomislila kako se ponaša kao zatelebana teenegerica. Nakon petnaestak minuta Vanesa se je već pomirila s time da odgovor na poruku neće dobiti. Osjećela se je pomalo blesavo, i počela je žaliti što se uopće javila Aleksu i dala mu do znanja da joj je zanimljiv. Vjerovatno ima pametnijeg posla nego da večera sa šefovom ženom, pomislila je te odlučila otići doma i zaboraviti na cijeli dogođaj, a ako ikada opet vidi Aleksa, pravit se da ona nije poslala tu nesretnu poruku. Podigavši pogled sa mobitela ugledala je konobara kako sa ogromnim suncokretom ide ravno prema njenom stolu.Bila je to pomalo smiješna slika, konobar u crnom fraku, lice mu je zaklanjao suncokret zbog čega je izgledao kao veliki hodajući cvijet. Došavši do nje, spustio je suncokret na stol i uz njega stavio cedulju sa porukum. Pročitavši tekst, Vanesa se je nasmiješila. Naime, kad su se zadnji put vidjeli, Vanesa je spomenula Aleksu da je suncokret njen omiljeni cvijet, zato što je uvijek okrenut prema suncu.Baš kako i ona, najbolje se osjeća obasjan suncem, kad nema niti jednog oblačka na nebu.Na papiriću je pročitala stihove pjesme Wiliama Blakea,čije su je pjesme posebno nadahnjivale, "Where the Youth pined away with desire, And the pale virgin shrouded in snow, Arise from their graves, and aspire Where my Sunflower wishes to go! " uz kratku poruku da je Aleks na parkiralištu ispred restorana, i da je čeka, jer ima puno bolje mjesto za večeru na umu. Koračajući prema parkiralištu, Vanesa je osjećala kako joj srce ubrzano kuca, nešto duboko u njoj joj je govorilo da sa svakim korakom odmotava događaje koje neminovno dolaze. Da je sa svakim korakom bliža promjeni nakon koje više nema povratka. Međutim želja koja je kolala kroz njene vene bila je toliko jaka, toliko zaglušujuća da je nadglasavala svaki drugi glas u njoj. Jednostavno se osjećala kao da svojevoljno korača prema bujici i ne želi stati, jer bez obzira koliko bujica izgleda moćno i zastrašujuće, u istom trenutku izaziva u njoj snažan osjećaj života i neobuzdane želje za nepoznatim.

Zadnji komentari

Svi Lepricorn komentari (2)

  1. Udaj se za mene 2013-04-07 18:00:21

    nadam se da je rekla da :))

  2. Suncokret 2013-04-05 21:01:33

    thanx :) trebala bi natipkati sljedeće poglavlje, samo nikako naći viška vremena..