U novinama nije bilo ponude poslova, kao da su i one solidarisale sa vremenom, no sto je tu je nece svijet propasti zbog jednog dana, pomislila je, nesto ce vec iskrsnuti.Kada je kisa konacno prestala, odlucila se za setnju , a usput ce i malo bolje upoznati okolinu.Odusevljavalo ju je to sto je mjesto bilo malo, sa malim brojem stanovnika, odisalo je tisinom i skladom, gdje god bi posla cula bi nekgo da se pozdravlja.Nakon sto je zavrsila obilazak odlucila se sjesti u manji kafic,popiti kafu i raspitati se da mozda ne znaju imali kakvih slobodnih radnih mjesta, jer ono novca sto je imala nece joj jos dugo biti.Nikad ne bi mogla predpostaviti da ce je sve ovo snaci onog dana kada se udavala,a sada je na rubu egzistencije, bori se za vlasitit napredak sto je sve imala i odlucila napustiti onda kada je prihvatila njegove stavove.Koliko covjek bude slijep u ljubavi ne znatna je kolicina, no nikad nije kasno da se skinu ''ruzicaste''naocale.saznala je da u jednoj maloj kjnizari traze radnika ,da je to radno mjesto tek otvoreno i uzela sve podatke kako bi se sto bolje snasla.Raspolozenje joj se odma vratilo, a i zakljucila je kako su ljudi sisretljivi i ljubazni, nisu bili neprijateljski nastrojeni, ali isto tako je znala da je posmatraju sa radoznaloscu jer je bila novi stanovnik u njihovm mjestascu.No to joj nije smetalo, jer niko od njih nije joj nista ruzno dobacio, niti postavio odbrambeni stav kako ne pripada tu, cak sto vise imala je osjecaj da im je drago sto su ugledali novo lice.Kuci je dosla preporodjena, ni traga jutrasnjem sivilu i javila Maji sta se sve iz desavalo. Nakon toga se prepustila popodnevnom ljencarenju, a sutra ce vec ici da se raspita za posao nadajuci se pozitivnim odgovorom.Imala je osjecaj kao da joj sve ide na ruku pa zasto ne bi i to sobzirom sta je sve prezivijela u samo nekoliko dana.Jedino sto je trenutno odlagala je bila potraga za advokatom kako bi pokrenula proceduru razvoda,ali znala je onog momenta kad to uradi da ce trebat jos vise snage da se suoci snjim, a to trenutno jos uvijek nije bila spremna. Doci ce sve na svoje, mislila je dok se sredi sve ovo oko preseljenja i dok malo stane na noge. Zaspala je razmisljajuci o novom poslu, okruzenju i ljudima, bila je sretna i zadovoljna,ali shvatila je da je to samo san kada j eotvorila oci i vidjela sunceve zrake na svom licu.
Razogovr za posao je prosao i bolje nego sto je to ocekivala, radice u smjenama, a vikendom ce imati slobodne dane. Plata je bila zadovoljavajuca z anjene potrebe i cak sto vise moci ce da odvaja sa strane.I tako su se dani nizali jedan za drugim, radeci, upoznajuci susjede kako bi to oni govorili, vikende bi provodila na plazi, kupajuci se i suncajuci uz kakvo dobro stivo.Jednog kisnog popodneva tisinu je prekinula uporna zvonjava telefona, a da je znala ko je ne bi se ni javila.Bio je to ko drugi do Nikola, sav uzrujan i bijesan, prijetio joj kako ce zavrsiti tamo gdje joj je oduvijek i bilo mjesto, da nece naci posao nikad ni izgraditi karijeru sve dok je on ziv.Samo mu je poklopila slusalicu sasvim smirena i s tim postupkom pokrenula proceduru za razvod braka.Znala je da ce to doci jednog dana, da ce saznati gdje je otisl ai da se nece moci citav zivot igrati skrivaca,ali sada je doslo vrijeme da i to zavrsi i bude sretno razvedena.Nisu je zanimali drugi muskarci, rane koj eje zadobila u braku bile su suvise svjeze i bolne da bi pomisljala na neku vezu, bilo je udvaraca, ali ih je sve pristojno odbijala.Dovoljna joj je bila Ana koja ja takodjer radila njom, da odu popiti pice, prosetati i das e uopste iam skim druziti.maja joj je bila nedavno u posjeti i nije mogla vjerovati koliko se pormjenila, blisatala je u svakom smislu te rijeci.Kako joj je rekla nekiam razvod dobro dodje.Kada je dosao dan da ide na sud zbgo brakorazvodne parnice bila je uznemirena, ali je znaal da joj ne moze nista, nabacila je osmijeh i okrenula glavu u suprotnom smjeru.Pokusavo je da ospori, ali nije uspjeo jer su dokazi bili nepobitni i jedino sto nije htjela je da stan bude samo njegov,trazila je da se proda i da se novac podjeli.Znala je da ce mu to biti jak udarac i da ce ga to zaboliti, ali je htjela ne zbgo materijalnog, vec zbog svog onog psihickog pa ponekad i fizickog maltretiranja uzvratiti bar dio bola koji je ona osjetila.No, znala je da mu nikada nece moci vratiti onom mjerom i kolicinom koju je ona dobila, no razvod i prodaja stana kao i samo bjekstvo dovoljno mu je bilo za njegov ego.Poslije toga stvari su krenele opustenije, jer ipak je sad smjela da bude sa svojim najblizim a da ne strahuje hoceli se od nekud pojaviti i to joj je bila snaga i sreca za sve buduce sto donosi zivot.Naucila je zivotnu lekciju koja nije bila ni malo laka i znala je da ce uvijek biti na oprezu bez obzira o cemu se radilo i da nikad vise nece dozvoliti dvaput istu gresku.
Top ocjena: leptirich 18 5
nije valjda priča iz vlastitog iskustva?
nije... :)
al, pisano je vrlo realistično ako smijem primijetiti
Tudja iskustva su doprinjela da pisem, a ima ih mnogo...zato i izgleda realisticno...
sviđa mi se
imam osjećaj da je ovo pisano za sve žene koje trebaju smoči snage da naprave taj korak... sviđa mi se.
Probudila se sva u znoju i spokojno se osmjehnula kada je shvatila da je to sve bio samo san, a ne java. Istusirala se i narucila dorucak u sobu jer se nije htjela ni na jedan jedini nacin izlagati opasnosti da je neko od poznanika vidi i primjeti, a zatim pocne da postavlja milion suvislih pitanja.Dok je doruckovala razmisljala je o tome sta dalje da uradi, koji korak da poduzme bez mrve trunke nervoze i straha.Javila je Maji sta ce dalje i da ce joj se javiti kada se u potpunosti smjesti jer za sad nije sigurno da ostane u istom mjestu jer poznajuci Nikolu okrenuce i Nebo i Zemlju da je pronadje.Onog momenta kada je stigla na autobusku stanicu uhvatila ju je snazna panika ometajuci je da jasno i trevezno razmislja.Mislila je da svi oko nje primjecuju i znaju ko je ona i da bjezi od svog zivota, ali nisu mogli znati i kakav je to zivot bio.Ponavljala je u sebi da se smiri da je sve u redu i da je sve to samo plod njene maste.Opasnost je prosl a prvog dana kada je zatvorila vrata za sobom, nakon cega nije bila uhvacena.Voznja autobusom je bila udgodna, putnici zaokupljeni svojim vlasitim brigama i mislima, a ona je listala po stranicama proslosti i pitala se zasto nije mogla predpostaviti da ce se na kraju sve tako zavrsiti.No, bila je slijepa od ljubavi da bi primjeciala sve ono sto je njena najbolja drugarica primjetila jos od prvog susreta sa Nikolom.Nije htjela da se zamara sa istim stvarima, tu stranicu svog zivota odlucila je da izbrise i nije bilo mjesta povratku i trazenju propusta.Kada je stigla u mali gradic na obali mora prvo sto je potrazila bio je kafic, trebala joj je topla kafa da se malo odmori pa da potrazi novi stan koji je nasla preko Majine poznanice.Prijala joj j ekafa, kao da je nije godinama pila,a ne jutros, svidjao joj se i krajolik koji ju je okruzivao,ali znala je da nece biti lako.Ustala je i platila racun,a zatim zakoracila novom stazom svog zivota krenuvsi prema svome malom stnacicu koji je imao pogled na more.