Mjesecima je trazila izlaz iz situacije koja ju je zadesila nakon braka sa Nikolom, ali ga nikako nije pronalazila.Bila je zatocenica u sopstvenom stanu gdj se osjecala kao u lavirintu kruzeci u krug iznova i iznova.Kada se udavala za Nikolu bila je najsrecnija zena, ali ni sumnjala nije da ce joj se brak nakon samo par mjeseci pretvoriti u nocnu moru i da ce njen muz postati njen dzelat.U pocetku su to bile sitne zabrane poput onih odlazaka na kafu sa prijateljicama i radnim kolegama, zatim odlasci kozmeticaru da bi joj na kraju zabranio da radi jer po njegovom strucnom misljenju za to nije imalo potrebe kada joj je on pruzao sve sto joj je trebalo.No, bilo je upravo suprotno, branio je sve ono sto je ona oduvijek tezila da bude, a to je samostalna i neovisna o tudjoj pomoci.Svadje su postajale njihova svkodnevnica pa bi cak snala da zaradi i po koju pljusku, nakon cega bi se on pravdao ovim ili onim. Molila ga je Ela da potraze srucnu pomoc, ali na sami spomen toga poceo bi ga galami i da govori da njemu to ne treba i da on nije ludjak kojem je potreban tamo neki doktor koji ce da analizira njegovu licnost.Osjecala se kao ptica u zlatnom kavezu koji je napustala samo uz pratnju vlasnika.
O razvodu nije bilo ni govora jer kako bi to uticalo na njegovu advokatsku karijeru koja je je bila u visokom usponu, sta bi rekle kolege za njega kada ne bi uspjeo spasiti vlastiti brak, a trudi se spasavati tudje.Ko zna koliko bi tako razmisljala i analizirala stvari da je nije trznulo zvono telefona.Bila je to Maja njena najbolja prijateljica kojoj je tek nedavno priznala i smogla snage ispricati pravu istinu o svom braku.Upravo ona joj je pomagala da naprave plan bjekstva i saopstila joj da ce je posjetiti kako bi to mogle pomno dogovoriti.No, postojao je mali problem kako Nikoli opravdati njen dolazak za vrijeme njegovog odsustva iz kuce. U zadnje vrijeme j epostao previse paranoican da je od muhe pravio slona.Na samu pomisao stresla se od glave do pete,ali je odlucila d bude istrajna i da ovaj put ostvari ono sto je naumila.Da bi ublazila nervozu odlucila je napraviti sebi toplu kupku i opustati se uz melodiju svoje omiljene muzike, jer nije preostalo dugo do Nikolinog povratka sa posla.Samo sto je izasla iz kupatila zaculo se zvono na vratima i to je predstavljalo dosadno prepricavanje zivota u kavezu kao da joj se Bog zna sta desavalo.Cak je i njena majka primjetila da snjom nesto niej u redu, ali kako ju je ona stalno uvjeravala da samo umislja odustala je od pokusaja da je nagovori da joj isprica sta se to desava.Odlucila je da je pusti da sama Ela odluci kada je vrijeme za to.
Ela, Ela....Zacula je Nikolin glas kako je doziva..Kako je sve bilo lijepo u pocetku braka kao da je zivjela u bajci, a onda najednom kao da je neku dotakao prekidac i ugasio sve one sjajne trenutke.Rucali su u tisini trazeci nacin da mu saopsti da ce je sutra Maja posjetiti. Kao sto je i prepdostavila poceo je da se nervira i izmislja kojekakve razloge zasto ce dolaziti kada njega nema.No, Ela je bila toliko ustrajna i imala je toliku snagu da ne popusti da je na kraju nevoljko pristao.Odmah je bila raspolozenija,bar jednom da se uspije izboriti za ono sto zeli, a ovo je samo jedan korak ka njenoj slobodi, mali ali za nju tako veliki.Ostatak dana bi kao po obicaju svako provodio radeci ono sto mu je bilo po volji.Najgora je bila noc i spavanje snjim u istom krevetu,jer i najobicniji njegov dodir nije joj prijao ni malo cak sto vise izazivao je gadjenje.Ustala je sa osmijehom na licu jedva cekajuci da Maja stigne i saopsti joj sta je to naumila i kakav je to plan smislila da okonca ovaj mukotrpan brak. maja je uvijek bila tacna kao sat pa tako i ovaj put, sa vrata joj je odmah pocela iznositi detalje.Ela se osjecala kao siparica kada su pocele detlajno da razradjuju svaku mrvicu plana kako nesto ne bi krenulo po zlu.Ona je trebala posjetiti mamu koja se iznenada nije bas dobro osjecala i odatle ce sve dalje da se nastavi.U jednom trenutku zapitala se da li je ovo moguce ostvariti posto znajuci Nikolu nece je pustiti tako lako.Al nije dala ni to da joj oduzme ove male trenutke srece.Dogovorila se sa prijateljicom da samo isplaniraju koji ce to dan biti a da pritom ne izazove nikakvu sumnju kod Nikole.Rastale su se uz osmijeh i obecanje da ovog puta nema mjesta odustajanju i kolebanju.
Naredne dane provodila je kao da sanja, a ne da prozivljava.Smisljala je iznova i iznova kako da kaze za posjetu a da je Nikola ne otkrije u lazi i vjezbala glas da joj ne podrhtava.Maja joj je prilikom jednog od brojnih telefonski razgovora rekla da je vrijeme da realizuju plan i da sto prije kaze svom muzu da treba u posjetu mami inace ce sve otici do vraga.Kako se blizio dan saopstenja i ''bjekstva'' Ela je bila sve nervonija i nespretnija, a naravno to Nikoli nije promicalo oku.Na pitanja bi odgovarala isprekidano, ne razumno i nerazgovjetno da je i sama sebi licila na nekog lopova koji je uhvacen na djelu, ali nije bilo mjesta odustajanju.Onog dana kada je Nikoli saopstila da mora ici, bas poput oluje i nevremena koje je bilo vani takav je bio i on, grmio je rijecima, lupao sakom od sto da n emoze bez njega, a on ne moze jer ima vazan slucaj, sto je ona znala i upravo to je iskoristila.Ovu priliku je cekala svo vrijeme i nije htjela nikako da je potrat sa god da se desilo.Nije posustajala nakon svih njegovi odbijanja, rekla mu je da ide i da je dosta da je voda kao pudlicu na povezu.Na kraju je svako otiso u drugu sobu,Ela naravno po prvi put nakon duzeg vremena sretn ai ispunjena, a njen muz bijesan kao pas.
Ujutru je bila veselija i puna elana da izdrzi cak i ono sto prije nije mogla ni sa najjacim trudom.Pocela je polako da pakuje samo osnovne stvari kako Nikola ne bi primjetio da je ispraznila ormar poput uragana.Za prvu ruku bilo joj je dovoljno samo par stvari kako bi se mogla presvuci, a ostalo ce kupiti kad stigne na sigurno.Imala je ustedjevine koju je pomno i sigurno odvajala svaki mjesec za hitne slucajeve, a ovo je upravo bio jedan od hitnih slucajeva.Nije se kajala ni trunke jer tu je bio i dio njenog novca koji je sklanjala sa strane dok je jos mogla raditi, a i zasluzila je sve to s obzirom sta je sve trpila zbog Nikolinog opsesivnog ponasanja.osmijeh joj je zatitrao na licu kada je pomislila kako ce se uskoro osloboditi kosmara u kojem se nalazi vec duze vrijeme.Odlucila je da nazove mamu i ukratko joj objansi samo najbitnije jer je bolje za nju da sto manje zna.Bio je to iscrpljujuci razgovor jer nije mogla dati odgovore na sva pitanja koja je njena majka postavljala.No, pak je znala da bi se sve to moglo desiti jer je primjetila da nije sretna i da je uvijek u grcu kada joj dodje u posjetu, na sto je Ela samo sjetno uzdahnula.Morala je da se smiri do Nikolinog povratka kako se na kraju sama ne bi odala nekim gestom ili izjavom, jer Nikoli kao advokatu ponekad svaka rijec je imala dvosmisleno znacenje.O, Boze u kojoj sam ja zabludi bila kada sam ase udavala za njega, izgovorila je Ela naglas i u tom casu shvatila da je pocela i naglas da razmislja.Jedina sreca za nju bila je sto je sama u stanu pa je nije imao ko cuti i postavljati pitanja kao da je krivac za neko ne pocinjeno djelo.Cula se i sa Majom kako bi ugovorile jos sitnice koje su im bile ostale, a koje nisu nikako uspjevale razraditi.Kofer je gurnla ispod kreveta jer je znala da je dole najsigurniji posto je Nikola mrzio da zaviruje po coskovima, jedina njegova dobra osobina pomislila je Ela.Jos samo jedan dan ju je dijelio od slobode i koraka ka novom zivotu i to ju je na nekako neobjasnjiv i cudan nacin smirivalo.
Jutro je osvanulo okupano suncem i pticijim cvrkutanjem, kao da se sve spojilo kako bi joj omogucilo da ostvari ono sto je naumila.Kada je cula da su se vrata zatvorila, ustala je polako na prstima, gotovo necujno misleci da ce joj se koraci cuti gdje god on bio.Noge su joj bile teze od olova,adrenalin je kuljao punom snagom i stvarao joj takve nalete nervoze da je razmisljala da odustane od svega i pomiri se sa svudbinom ''zatvorenika''.Polako je izvukla dobro skriveni kofer ispod kreveta,obukla prvo sto joj se naslo pod rukom i izletila iz stana priotm bacivsi pogled na sve ono sto ostavlja svojim odlaskom, a za cim ni malo ne zali.Dok se vozila u taksiju javila je Maji da je sve uspjesno izvela do sada i da ce se cuti dok se smjesti.Udisala je topli zrak punim plucima i uzivala slusajuci cvrkut ptica.Volila je proljece, bilo joj je omiljeno godisnje doba jer sa njim su uvijek dolazila nova radjanja, novi poceci pa tako i sada.Znala je dobro da vise nista nece biti kao prije, da ce joj sada biti potrebna sva snaga ovoga svijeta kako bi izdrzala borbu koj ajoj predstoji.No, ni to je nije kolebalo ni plasilo, jer znala je da ce od sada konacno moci raditi sve ono sto je radila dok se Nikola nije promjenio i to u toku jednog dana za tristosezdeset stepeni.Odbacila je misli o njemu, nije zeljela da razmislja vise o zivotu snjim, njegovim razlozima i opravdanjima za takvo nesto.On je sada za nju poceo da postaje stranica proslosti koja nije bil ani malo sjajna.U hotel se rijavila pod laznim imenom radi predostroznosti, a zatim je nazvala mamu da joj u kratkim i osnovnim crtama objasni sta se desava, a onda kada bude sigurno objasniece joj detaljno.Majka ko majka, pomislila je Ela,sve razumije i pruza ruku podrske i onda kada ti svi okrenu ledja bez suvisnih pitanja i kometara.Ostatak dana je roela uzivajuci u tisini i pomalo smjeskajuci jer nje mogla da zamisli Nikolino lice kad bude shvatio da se nece vratiti.Tu noc je imala kosmare da nije uspjevala pobjeci koliko god je snazno bjezala.
nije valjda priča iz vlastitog iskustva?
nije... :)
al, pisano je vrlo realistično ako smijem primijetiti
Tudja iskustva su doprinjela da pisem, a ima ih mnogo...zato i izgleda realisticno...
sviđa mi se
imam osjećaj da je ovo pisano za sve žene koje trebaju smoči snage da naprave taj korak... sviđa mi se.
Probudila se sva u znoju i spokojno se osmjehnula kada je shvatila da je to sve bio samo san, a ne java. Istusirala se i narucila dorucak u sobu jer se nije htjela ni na jedan jedini nacin izlagati opasnosti da je neko od poznanika vidi i primjeti, a zatim pocne da postavlja milion suvislih pitanja.Dok je doruckovala razmisljala je o tome sta dalje da uradi, koji korak da poduzme bez mrve trunke nervoze i straha.Javila je Maji sta ce dalje i da ce joj se javiti kada se u potpunosti smjesti jer za sad nije sigurno da ostane u istom mjestu jer poznajuci Nikolu okrenuce i Nebo i Zemlju da je pronadje.Onog momenta kada je stigla na autobusku stanicu uhvatila ju je snazna panika ometajuci je da jasno i trevezno razmislja.Mislila je da svi oko nje primjecuju i znaju ko je ona i da bjezi od svog zivota, ali nisu mogli znati i kakav je to zivot bio.Ponavljala je u sebi da se smiri da je sve u redu i da je sve to samo plod njene maste.Opasnost je prosl a prvog dana kada je zatvorila vrata za sobom, nakon cega nije bila uhvacena.Voznja autobusom je bila udgodna, putnici zaokupljeni svojim vlasitim brigama i mislima, a ona je listala po stranicama proslosti i pitala se zasto nije mogla predpostaviti da ce se na kraju sve tako zavrsiti.No, bila je slijepa od ljubavi da bi primjeciala sve ono sto je njena najbolja drugarica primjetila jos od prvog susreta sa Nikolom.Nije htjela da se zamara sa istim stvarima, tu stranicu svog zivota odlucila je da izbrise i nije bilo mjesta povratku i trazenju propusta.Kada je stigla u mali gradic na obali mora prvo sto je potrazila bio je kafic, trebala joj je topla kafa da se malo odmori pa da potrazi novi stan koji je nasla preko Majine poznanice.Prijala joj j ekafa, kao da je nije godinama pila,a ne jutros, svidjao joj se i krajolik koji ju je okruzivao,ali znala je da nece biti lako.Ustala je i platila racun,a zatim zakoracila novom stazom svog zivota krenuvsi prema svome malom stnacicu koji je imao pogled na more.