Bližila se proslava Nove godine. Nekako mi je oduvijek taj dan predstavljao nešto posebno, kao neku prekretnicu. Kao da mogu neopterećena započeti ponovo svoj život. Iz tog razloga sam tražila najbolji mogući provod za tu večer.
Ove godine sam poželjela otići u Slavonski Brod. Ljetos sam upoznala super ekipu i činilo mi se, obzirom da smo ostali u kontaktu, odlična ideja otići malo u nepoznato. Prvo sam provjerila voze li vlakovi do tamo, ipak je bio rat. Kada sam saznala vozni red, još samo „samo“ trebala nažicati mamu da me pusti.
Još nešto što je bilo izuzetno važno-išla sam kod Danijela. On i ja smo se ovoga ljeta zaljubili dok sam bila sa jednim lokalnim tipom s kojim sam brijala svako ljeto. Bio je stariji od mene tri godine i to mi je imponiralo. Došao je par puta u Zagreb, prespavao kod frenda ili u hotelu. Naravno da smo proveli ludu i nezaboravnu noć svaki puta. Kod nas žena se tako nešto ne događa često-da osjetiš kako se zemlja pomiče dok si sa nekim u krevetu.
Nisam bila sigurna trebam li ići, obzirom da sam išla sama, a put je trajao šest sati. No, kada sam uspjela nagovoriti mamu, definitivno sam odlučila otisnuti se u ludu avanturu. Javila sam Danijelu da stižem vlakom oko podneva i da me čeka. Ustala sam prije pet ujutro, odjenula crne traperice i vestu i izjurila nakon kave iz stana. Nakon što sam se „udobno“ smjestila u separeu sa nekolicinom putnika, ubrzo sam shvatila da u vlaku nema grijanja. Super! Odlučila sam prošetati vlakom, izvidjeti gdje se može zapaliti cigareta i naletjela na dva murijaka u uniformama. Jedan je bio pravi popunjeni Slavonac, tek oženjen, a drugi je bio godinu stariji od mene, neuhranjen, visok i poplašen. Upitali su me kuda sam krenula, ovako mlada i zgodna, a sama. Zatražila sam ih vatre i započeli smo razgovor. Požalila sam se kako nema grijanja i ponudili su mi vožnju na sigurnom, u njihovom grijanom separeu. Bila bih luda da nisam prihvatila!