Mrzim ovo doba godine i jedva cekam da dodje sunce,i unese topline oko srca i svugdije,uvijek iznova sam ocarana svakim danom sto ga ispuni...
Ne pamtim datume ali znam da je bilo 1991/92 bilo mi je 6-7 godina kada je poceo rat u Bosni,te iste godine mi je umro ujko s 26 godina od infarkta,znam da je mama bila shrvana pored svih ostalih...S obzirom da sam iz malog mijesta u Bosni,svi svakog znaju i svi sve znaju,a pored svega sam dijete iz mijesovitog braka tako da smo kao porodica bili jednim dijelom u centru paznje...Dobili smo dojavu da ce te noci biti losa noc za sve,jer nam je kuca bila preblizu linije i da je najbolje da se maknu dijeca u skloniste negdije ako je to moguce.Tata je isto i napravio,ne sijecam se vise kod kojih smo ljudi zavrsili znam da je bilo negdije na brijegu..Te noci je i bilo krvi i ko zna sta sve ne,i napravljena je linija izmedju mene i brata i nasih roditelja.Sledeci dani su bili teski,pijesacili smo danima nisam znala tocno gdije,bilo je puno ljudi..Nakon nekog vremena uspijeli smo doci do kuce gdije nam zivi rodbina i tu smo ostali 13 mj.ja i brat..Tu sam zavrsila i prvi razred osnovne skole u nekoj kuci gdije su i ostala dijeca isla..Brat je vrijeme koje nije bio u skoli,cuvao ovce za dijeda starog da bi nam zaradio za hranu, koji bi ga poslije kablom tukao,obicno i nije bilo nekog razloga za to ali on je uzivao u tome..Cuvao me je svo to vrijeme i nije dao nikome da me dira ni u kom smislu..Za roditelje nismo nista znali,kad bi se kod neke vojske raspitivali oni bi nam rekli da su nam majku silovali i zaklali zbog nacionalnosti,a tatu da su obijesili zbog istiog razloga.Poslije smo se prestali rasitivati jer nije bilo svrhe,dok jedan dan nije nas pronasao stric i rekao nam da ce biti sve ok i da su mama i tata dobro.On je bio vise od roditelja,on je bio nesto sto se nece nikada zaboraviti, nazalost nije vise u zivotu 1995 je poginuo.Redovno je dolazio kad god je to mogao i donosio nam cokolade,grozdjice(cvebe) i kokos bili smo tako sretni zbog toga.Jos uvijek pamtim san iz tog vremena koji me je nocima pratio,neznam ni sama kad sam ga se uspijela rijesiti,ali nisam uspijela zaboraviti.Noc,gusta suma i bijezim od medvijeda kojem sam stalno na dohvat ruke...Poslije 13 mj. tata nas je pronasao i rekao nam da je mama dobro i da ne brinemo,tu vece ja i tata smo spavali vani na travi i bila je prva vece bez "sume" !
Poslije 3 mj.i mama nam je se pridruzila,i saznali smo da je mama u medjuvremenu "otisla na zivce" jer nije znala nista za nas,i da joj je tata napravio jos jedno dijete u medjuvremenu vijerovatno dok je bio pijan,jer bili su rijetki trenutci kad to nije bio i da je izgubila to dijete u 6 mj. trudnoce...
Prijavi se i piši :-)
jako me zanima tvoja priča, molim te nastavi :-)
zvuči dobro, za staricu u tijelu djevojke...
jako dobro, piši i dalje
hvala puno,probacu vec sutra ponovo staviti ovdije svoje osijecaje... :)
priča iliti kratki text počeo je dobivati ozbiljne konture s krvlju i krikovima, svejedno sviđa mi se +
zanimljiva mada malo morbidna priča
Hvala na svim misljenjima,mozda je ovo ipak bila losa ideja...pa cu probati sve staviti negdije po strani...
zašto, pa super ti ide, ne može svaka priča, knjiga ili pjesma biti sladunjava
hvala na podrski,od srca..
predivna priča, istinska, životna
lijepo pišeš, stvarno to mislim
i baš me zanima nastavak
hvala,nisam se nadala da bi se moglo nekome svidjeti ..