Nebi bilo uopce tesko kad bih znala odakle pocet..Neznam sta ljude navodi da pocnu da pisu,mene je samo dno..mozda nije bas tako ali je se osijecam kao da jeste..
Poprilicno sam mlada ali cesto mi moj prijatelj (54) kaze "starica u tijelu dijevojke",kad razmisljam o tome uvijerna sam da ima i pravo.No to je sad tema o kojoj ne zelim pisati.Pa evo me opet na pocetku,odakle poceti???? i tako razmisljam vec drugi dan,dali mozda mene prate cijeli zivot ovi drasticni putevi,bolni zato jer bi sve drugacije bilo pre monotono pre dosadno,dali sam u vecini od njih ja sama uzrocnih pa su mi i poslijedice takve,okrutne.Vijerovatno jesam.Pa onda mi vec druga misao dodje do glave!!!! Da nije mozda moj otac bio onako los prema majci,mozda i ja danas nebi bila tako zlobna prema muskarcima,mozda se nebi osvecivala,ako je to ono sto radim..Da nije bilo ovog ludog rata,mozda bi i ja vodila lijep i normalan zivot kao sto su to neki imali prilike,mozda nebi gledala krvave zidove,mozda nebi s 6 godina bila sama..mozda nebi,previse je toga u meni a i rijeci sto bih htijela reci, ispricati..Mozda je ovo i jedan od nacina,ali koji naslov dati kad je u meni bezbroj prica,uglavnom su to drame,mozda se ponegdije nadje neka i ljubav,bar sam ja imala takav dojam..Ali zasto bi ta moja prica ako je i napisem trebala biti interesantna nekome,kad svi imamo neku pricu,ali kako kazu ljudi svima nama je nas problem najveci..
U meni se sve lomi kao ovaj vijetar vani sto lomi grane,otvorim prozor da uzmem zraka a u tijelo mi udje sva hladnoca,nije tako hladno koliko je hladno svugdije u meni..
Mogla bih poceti od najranijih sijecanja,neka su izbrisana,mozda je tako potsvijest htijela,ali kako kad me lomi ova sadasnjost!!! Imam osijecaj da sam u nekom filmu,jer sadrzaj je naprosto nevijerovatan...Ako krenem od pocetka da pricam ili pisem za mene je svejedno,ovdije se samo olaksavam,mogla bih iznijeti previse prljavog vesa,moglo bi se puno ljudi ovdije pronaci,biti unisteni ili povrijedjeni,pa reci da sam nepromisljena ili ko zna sta vec,ali i onako vec dugo mi nije bitno ko sta misli o meni,a nakon svega od prije dva dana ne zelim ni cuti te komentare,naglabanja..
Sjecam se da sam cesto mamu cekala kod kuce sama,bilo mi je mozda negdije oko 4 ili 5 godina da dodje s posla,nisam znala na sat ali mi je rekla gdije ce kazaljeke biti kad ona treba doci pa sam tako znala satima gledati u taj sat,u medjuvremenu bi sredila kuci i oprala sudje ako ga je bilo i prije nego sto otkuca kazaljka na satu,napravila kavu i pripremila jastuk za nju jer znam da ce biti pre umorna i izasla vani da je cekam kod stare pumpe za vodu.Kad bi dosla bile smo sretne da smo napokon skupa i uvijek mi je davala sitne novce da si odem kupiti sta zelim,a to je bilo lizalo,svaki dan sam isla po novo lizalo...Imam brata koji me naprosto obozava,i koji je nesto stariji od mene on me je cuvao kad nije bio u skoli,iako nije bilo potrebe za to on je bio taj koji je uvijek neke dijecije problemcice radio,i pored svega otisao bi na rijecicu ulovio nesto riba i donijo kuci,napravi bi ih i nahranio mei kad bi mama dosla on bi joj rekao "Nemoras brinuti za seku nije ona gledna ja sam je nahranio "..
Drugo cega se sijecam iako slika bas i nije najjasnija,mozda zbog potsvijesti jer sam je htijela izbrisati,tata pijan dosao kuci i galama,plac i mamina krv svugdije po sobi..nisam sigurna poslije koliko dana je izasla iz bolnice,ali znam da je krv bila dugo na zidu..
Mogla bih poceti od najranijih sijecanja,neka su izbrisana,mozda je tako potsvijest htijela,ali kako kad me lomi ova sadasnjost!!! Imam osijecaj da sam u nekom filmu,jer sadrzaj je naprosto nevijerovatan...Ako krenem od pocetka da pricam ili pisem za mene je svejedno,ovdije se samo olaksavam,mogla bih iznijeti previse prljavog vesa,moglo bi se puno ljudi ovdije pronaci,biti unisteni ili povrijedjeni,pa reci da sam nepromisljena ili ko zna sta vec,ali i onako vec dugo mi nije bitno ko sta misli o meni,a nakon svega od prije dva dana ne zelim ni cuti te komentare,naglabanja..
Sjecam se da sam cesto mamu cekala kod kuce sama,bilo mi je mozda negdije oko 4 ili 5 godina da dodje s posla,nisam znala na sat ali mi je rekla gdije ce kazaljeke biti kad ona treba doci pa sam tako znala satima gledati u taj sat,u medjuvremenu bi sredila kuci i oprala sudje ako ga je bilo i prije nego sto otkuca kazaljka na satu,napravila kavu i pripremila jastuk za nju jer znam da ce biti pre umorna i izasla vani da je cekam kod stare pumpe za vodu.Kad bi dosla bile smo sretne da smo napokon skupa i uvijek mi je davala sitne novce da si odem kupiti sta zelim,a to je bilo lizalo,svaki dan sam isla po novo lizalo...Imam brata koji me naprosto obozava,i koji je nesto stariji od mene on me je cuvao kad nije bio u skoli,iako nije bilo potrebe za to on je bio taj koji je uvijek neke dijecije problemcice radio,i pored svega otisao bi na rijecicu ulovio nesto riba i donijo kuci,napravi bi ih i nahranio mei kad bi mama dosla on bi joj rekao "Nemoras brinuti za seku nije ona gledna ja sam je nahranio "..
Drugo cega se sijecam iako slika bas i nije najjasnija,mozda zbog potsvijesti jer sam je htijela izbrisati,tata pijan dosao kuci i galama,plac i mamina krv svugdije po sobi..nisam sigurna poslije koliko dana je izasla iz bolnice,ali znam da je krv bila dugo na zidu..
Mrzim ovo doba godine i jedva cekam da dodje sunce,i unese topline oko srca i svugdije,uvijek iznova sam ocarana svakim danom sto ga ispuni...
Ne pamtim datume ali znam da je bilo 1991/92 bilo mi je 6-7 godina kada je poceo rat u Bosni,te iste godine mi je umro ujko s 26 godina od infarkta,znam da je mama bila shrvana pored svih ostalih...S obzirom da sam iz malog mijesta u Bosni,svi svakog znaju i svi sve znaju,a pored svega sam dijete iz mijesovitog braka tako da smo kao porodica bili jednim dijelom u centru paznje...Dobili smo dojavu da ce te noci biti losa noc za sve,jer nam je kuca bila preblizu linije i da je najbolje da se maknu dijeca u skloniste negdije ako je to moguce.Tata je isto i napravio,ne sijecam se vise kod kojih smo ljudi zavrsili znam da je bilo negdije na brijegu..Te noci je i bilo krvi i ko zna sta sve ne,i napravljena je linija izmedju mene i brata i nasih roditelja.Sledeci dani su bili teski,pijesacili smo danima nisam znala tocno gdije,bilo je puno ljudi..Nakon nekog vremena uspijeli smo doci do kuce gdije nam zivi rodbina i tu smo ostali 13 mj.ja i brat..Tu sam zavrsila i prvi razred osnovne skole u nekoj kuci gdije su i ostala dijeca isla..Brat je vrijeme koje nije bio u skoli,cuvao ovce za dijeda starog da bi nam zaradio za hranu, koji bi ga poslije kablom tukao,obicno i nije bilo nekog razloga za to ali on je uzivao u tome..Cuvao me je svo to vrijeme i nije dao nikome da me dira ni u kom smislu..Za roditelje nismo nista znali,kad bi se kod neke vojske raspitivali oni bi nam rekli da su nam majku silovali i zaklali zbog nacionalnosti,a tatu da su obijesili zbog istiog razloga.Poslije smo se prestali rasitivati jer nije bilo svrhe,dok jedan dan nije nas pronasao stric i rekao nam da ce biti sve ok i da su mama i tata dobro.On je bio vise od roditelja,on je bio nesto sto se nece nikada zaboraviti, nazalost nije vise u zivotu 1995 je poginuo.Redovno je dolazio kad god je to mogao i donosio nam cokolade,grozdjice(cvebe) i kokos bili smo tako sretni zbog toga.Jos uvijek pamtim san iz tog vremena koji me je nocima pratio,neznam ni sama kad sam ga se uspijela rijesiti,ali nisam uspijela zaboraviti.Noc,gusta suma i bijezim od medvijeda kojem sam stalno na dohvat ruke...Poslije 13 mj. tata nas je pronasao i rekao nam da je mama dobro i da ne brinemo,tu vece ja i tata smo spavali vani na travi i bila je prva vece bez "sume" !
Poslije 3 mj.i mama nam je se pridruzila,i saznali smo da je mama u medjuvremenu "otisla na zivce" jer nije znala nista za nas,i da joj je tata napravio jos jedno dijete u medjuvremenu vijerovatno dok je bio pijan,jer bili su rijetki trenutci kad to nije bio i da je izgubila to dijete u 6 mj. trudnoce...
Ne pamtim datume ali znam da je bilo 1991/92 bilo mi je 6-7 godina kada je poceo rat u Bosni,te iste godine mi je umro ujko s 26 godina od infarkta,znam da je mama bila shrvana pored svih ostalih...S obzirom da sam iz malog mijesta u Bosni,svi svakog znaju i svi sve znaju,a pored svega sam dijete iz mijesovitog braka tako da smo kao porodica bili jednim dijelom u centru paznje...Dobili smo dojavu da ce te noci biti losa noc za sve,jer nam je kuca bila preblizu linije i da je najbolje da se maknu dijeca u skloniste negdije ako je to moguce.Tata je isto i napravio,ne sijecam se vise kod kojih smo ljudi zavrsili znam da je bilo negdije na brijegu..Te noci je i bilo krvi i ko zna sta sve ne,i napravljena je linija izmedju mene i brata i nasih roditelja.Sledeci dani su bili teski,pijesacili smo danima nisam znala tocno gdije,bilo je puno ljudi..Nakon nekog vremena uspijeli smo doci do kuce gdije nam zivi rodbina i tu smo ostali 13 mj.ja i brat..Tu sam zavrsila i prvi razred osnovne skole u nekoj kuci gdije su i ostala dijeca isla..Brat je vrijeme koje nije bio u skoli,cuvao ovce za dijeda starog da bi nam zaradio za hranu, koji bi ga poslije kablom tukao,obicno i nije bilo nekog razloga za to ali on je uzivao u tome..Cuvao me je svo to vrijeme i nije dao nikome da me dira ni u kom smislu..Za roditelje nismo nista znali,kad bi se kod neke vojske raspitivali oni bi nam rekli da su nam majku silovali i zaklali zbog nacionalnosti,a tatu da su obijesili zbog istiog razloga.Poslije smo se prestali rasitivati jer nije bilo svrhe,dok jedan dan nije nas pronasao stric i rekao nam da ce biti sve ok i da su mama i tata dobro.On je bio vise od roditelja,on je bio nesto sto se nece nikada zaboraviti, nazalost nije vise u zivotu 1995 je poginuo.Redovno je dolazio kad god je to mogao i donosio nam cokolade,grozdjice(cvebe) i kokos bili smo tako sretni zbog toga.Jos uvijek pamtim san iz tog vremena koji me je nocima pratio,neznam ni sama kad sam ga se uspijela rijesiti,ali nisam uspijela zaboraviti.Noc,gusta suma i bijezim od medvijeda kojem sam stalno na dohvat ruke...Poslije 13 mj. tata nas je pronasao i rekao nam da je mama dobro i da ne brinemo,tu vece ja i tata smo spavali vani na travi i bila je prva vece bez "sume" !
Poslije 3 mj.i mama nam je se pridruzila,i saznali smo da je mama u medjuvremenu "otisla na zivce" jer nije znala nista za nas,i da joj je tata napravio jos jedno dijete u medjuvremenu vijerovatno dok je bio pijan,jer bili su rijetki trenutci kad to nije bio i da je izgubila to dijete u 6 mj. trudnoce...
Top ocjena: thatislife 4 5
jako me zanima tvoja priča, molim te nastavi :-)
zvuči dobro, za staricu u tijelu djevojke...
jako dobro, piši i dalje
hvala puno,probacu vec sutra ponovo staviti ovdije svoje osijecaje... :)
priča iliti kratki text počeo je dobivati ozbiljne konture s krvlju i krikovima, svejedno sviđa mi se +
zanimljiva mada malo morbidna priča
Hvala na svim misljenjima,mozda je ovo ipak bila losa ideja...pa cu probati sve staviti negdije po strani...
zašto, pa super ti ide, ne može svaka priča, knjiga ili pjesma biti sladunjava
hvala na podrski,od srca..
predivna priča, istinska, životna
lijepo pišeš, stvarno to mislim
i baš me zanima nastavak
hvala,nisam se nadala da bi se moglo nekome svidjeti ..