Prvo što je naumio a i što je imalo smisao jest da podrobno i detaljno upozna poprište umorstva. Vesko, mlađi policajac i njegova desna ruka ponudio se da ga odveze te su dogovorili da usput pokupe i forenzičara Voju iz policijske stanice na Karaburmi. Beogradske ulice, kao i svakog jutra bile su krcate. Grad od blizu milijun preko noći postao je dvomilijunska košnica, bastion ludog razuzdanog života; droge, cajki, alkohola i seksa. Promatrajući vrevu i slušajući trube nervoznih vozača upitao se gdje će samo u tom košmaru naći djevojčinog ubojicu? Nije imao dobar predosjećaj ali se nadao da će iskrsnuti neki ljubomorni mladić koji će prožet očajanjem zbog napuštanja, priznati ubojstvo u afektu. No, u ovom slučaju nije mu se učinilo da bi moglo biti tako. „Pa tko puca djevojci koju voliš u lice? Ubiješ je nagonski, pucaš u trbuh, grudi ali ovo je van svake pameti.“ razmišlja Sreto i uto se pojavi poznata kupola crkve Sv. Marka.
Puteljak koji se protezao od crkve naglo je silazio do Taša i u jednom dijelu bio je jako uzak i osamljen da bi se ponovno raširio spajajući se s cestom gdje su bili kafići i buljuk raznoraznih događanja. Upravo na tom njegovom najužem dijelu, na tlu je kredom bio iscrtan obris djevojčinog tijela, neprestano je udarao fleš s fotoaparata a forenzik Vojo je započeo tražiti tragove. Ono što mu je odmah upalo u oči jest da je živica na tom dijelu dosta visoka ali i neprohodna, skoro gusta. S druge strane bila je padina ali čista, bez raslinja. „Pa gdje se ubojica nalazio?“ upita se Sreta. Ne imajući trenutnog rješenja, zaobišao je živicu i vidio da su donje grane s vanjske strane razmaknute a neke i slomljene. Zainteresiran, čučnuo je i shvatio da kada bi se skoro polegnuo, mogao bi ući u živicu te se u sredini iste mogao i uspraviti! Nevjerojatno. Od puteljka dijelilo ga je pola metra, nitko ga ne vidi s druge strane a cijev pištolja praktički bi žrtvi mogla doprijeti do same glave. „Moj Bože!“ zavapi odjednom svjestan činjenice da ima posla s prepredenim i hladnokrvnim beogradskim Trbosjekom.
Prijavi se i piši :-)
mrak, al totalni; parabelum????
Opa! Impresionirana sam, nema šta!
Pogođeno, joggerovo tijelo naglo se trznulo naprijed te palo na prašnjavu stazu nasipa. Nije bilo drugih joggera, biciklista ili šetača koji bi pomogli i priskočili mu u pomoć. Ubojica je to i očekivao. Usamljenog trkača, neumornog skidača viška kalorija, na dijelu nasipa kojeg djeca i roditelji napuste kada padne mrak. Da je netko i naišao, nastala bi dreka i metež a on bi se samo stopio sa mrakom. Međutim, nije bilo nikog. Zadovoljan sa učinjenim, zapalio je cigaretu, odvrnuo prigušivač i stavio pištolj za opasač. Već mu je polako išlo na živce da nitko neće naići, da će zločin ostati nekažnjen a on nikada otkriven. Ubijao je ljude već dugi niz godina, uvijek na identičan način, u gluho doba noći i na osamljenim mjestima. Jedan metak i stvar je bila riješena. Pa zar tako lagano, pobogu? Popušio je cigaretu do kraja, popeo se na nasip, zadnji put pogledao beživotno trkačevo tijelo i uputio se na okretište savskog mosta, čekajući četvorku do Dubrave.
zabunom sam stavio odlomak u komentare, no nema veze
i nastavak je originalan, samo mi je malo morbidna priča
Par pravopisnih grešaka umanjilo je ocjenu, ali vrlo interesantna ideja!!! i da, žao mi je što je tako zanimljiv lik nestao već na početku :)
ne znam koje pravopisne greške, jogger????
Oprosti, stilske greške (zadovoljan učinjenim umjesto zadovoljan sa učinjenim; da nitko neće naići mi je malo onako, ali iskreno ne znam kako bih ja napisala), a i 4-ta rečenica mi je nepotpuna? Inače odlično!
mogao je stan iznajmiti i negdje drugdje a ne na Klaki, mogao je mene pitati, dao bi mu dobru cijenu :-)
nažalost, savski nasip uistinu je mračan pa opisani scenarij ubojstva može biti realnost
pet za ideju
evo kako je nastao Interpol!!!!
stvarno fascinantno!
mene je uhvatila jeza....e ovo je za pravu pohvalu. Bravo!!!
ovo je predobro...molim te nastavi-veselim se daljnjem citanju!!