Sjedio u uglu hotelskog kafea ,naizgled potpuno nezainteresovan za zbivanja oko njega,citajuci novine i pijuckajuci kafu i konjak sladunjavog mirisa ,i svaki put kad bi prinjeo casu ustima ,duboko bi udahnuo i gotovo necujno uzdahnuo .Za posmatraca ,cinio se kao covjek kojeg ne moze bas puno stvari u zivotu da uzbudi ,koji lagano trosi svoje dane ne mareci narocito za svijet oko sebe.
Iz zvucnika se po lokalu razlila tiha muzika i svi su bili pomalo udubljeni u svoje misli ,takav je i dan bio ,siv i sumoran i dosadna sitna jesenja kisa je natapala ulice .
Tu uljuljkanu ,gotovo potpunu tisinu prekinuo je tresak vratima i svi su podigli pogled da vide ko se to usudjuje da ih prekida i kao da ih je probudilo iz polusna.
Zabacila je dugu kestenjastu kosu i sklonila par neposlusnih pramenova sa lica ,odlozila jarko crveni kisobran ,skinula mantil ,prebacila ga preko ruke i tek onda pogledom preletila preko sale.Svojom pojavom je potpuno razbudila sve prisutne ,razgovori su se ponovo poveli ,samo je on pogledao potpuno mirno kao potpunu neznanku ,mada ,osjetio je da mu se puls ubrzao.
Uputila se ka njegovom stolu , vise ne obracajuci paznju na ostale prisutne , bez rijeci mu je prisla , poljubac u ugao usana ,ovlas ,kao da nista ne znaci ,cista formalnost umjesto pozdrava.Izvukao je stolicu da sjedne do njega i dalje kao da se to njega bas i ne tice ,ali u ocima mu se nesto promjenilo ,ta iskra koja je odjednom tu odavala ga je ,i mogao je jasno da cuje svoje srce koje je tuklo kao ludo.
Sjela je ,prekrstila svoje duge noge ,nije mogao da skine pogled sa njih,suknja joj je skliznula i otkrila divna bedra ,i sve o cemu je u tom trenutku je mogao da misli je koliko zeli da ih dodirne i osjeti tu toplinu.Ona je zapocela neki nevazan razgovor ,nije je cuo ,u usima mu je i dalje odzvanjalo samo sopstveno bilo.
Volila je da gleda njegove oci ,one su uvjek govorile vise i u njima je mogla da prepozna sve njegove misli i tuge i radosti i zelje.Nagnula se prema njemu i njezno mu sapnula ,kao po komandi ,samo je to cekao ,ustali su i zaputili se prema liftu u lobiju ,laganim korakom ,ruku je drzao na njenim ledjima ,mogla je da osjeti vrelinu njegovog dlana.Dok su stjali cekajuci lift da se otvori oboje su umirali od zelje da se sklone od ociju znatizeljnika ,i napokon su se nasli na sigurnom ,gdje niko ne moze da ih vidi .Vise nisu bili sputani prividnom nezainteresovanoscu , napokon je sva bura strasti bila oslobodjena ,poljupci su bili strasni ,divlji ,neutaziva zelja ,vrelina dodira , ruke su prepoznavale svaki milimetar ,svaki dah je bio zajednicki ,sve sto vole i zele bilo je tu u toj maloj kabini lifta i nista vise na svijetu nije bilo bitno . Ne ispustajuci se iz ruku ni za sekund izasli su iz lifta ,usli u sobu ,zatvorili vrata braneci spoljnom nevaznom svijetu da ih prati i prepustili se magiji .
Da ,volila je te njihove male igre ,dane koje su odvajali samo za sebe i cinili da se svaki put kao prvi put prepuste jedno drugom ,to je bila njihova mala carolija ,svaki put iznova ,nova ,sa covjekom kojeg je obozavala i kojem je bila cijeli svijet ,jedina koja ga je znala u dusu i koja je
mogla da pomuti njegov predivni um.....
super
koji izričaj, svaka čast
petica od mene
lijepo je kada žene pišu
unesu toliko osjećaja
bravo autorici, nastavi dalje u istom ritmu
hvala vam od srca
par puta sam pročitala ovu kratku ali istovremeno i tako cjelovitu priču i srce mi još uvijek lupa.
andrea, ne razumijem, tako ti dobro ide i tako lijepo pišeš da smo jednostavno zakinuti tvojom inertnošću u stavljanju novih odlomaka
keep going
e a ja bi dalje...
evo jos jedan ,nadam se da ce vam se dopasti kao prosli ,hvala vam jos jednom
priznajem, odlično!
Andrea, opet mi srce lupa.