Vec je potpuno digla ruke od ljubavi ,zar bi iko mogao da pozeli nju ,ne ,to se ne desava...
20 godina braka ,cetvoro djece ,snovi davno izblijedili ,pomirila se s tim da je to sad njen zivot.
Naviknuta da zivi trazeci srecu u tudjim uspjesima ,ubijedila sebe da joj je zivotna svrha da usreci svoju djecu ,muza ,da je tu njima na usluzi ,savrsena majka i supruga ,osmjeh na licu i grc u dusi.
Bila je nesretna i nije htijela da to iko sazna jer to bi bio njen neuspjeh ,ona pred kojom je stajala svijetla buducnost ,kojoj su sva vrata uspjeha bila otvorena ,koja je je znala da je predoderdjena za velike stvari i koja se svega odrekla zarad ljubavi ,tada je mislila vjecne ,one iskrene ,koja ce moci da nadomjesti sve ostalo.....To se prosto nije desilo. Ljubav je izblijedila ,ostala je navika ,svakodnevno ponavljanje istog i ogromna praznina....
Potpuno slucajan susret ,par razmjenjenih rijeci ,slicno razmisljanje ,i tek u ponekoj recenici prepoznata ista praznina ,tiho nezadovoljstvo...
Zar on ima razloga za nezadovoljstvo ,uspjesan ,naizgled sretna porodica ,poprilicna kolicina popularnosti ,sta bi vise mogao da pozeli ,ali ipak tu je ,nesto nedostaje ili prosto nije smjesteno na svoje mjesto.
Svakodnevni razgovori ,oh tako prija da s nekim mozes da podjelis sve ,bol ,strah ,tiha ceznja u pocetku ignorisana ,sve ju je privlacilo tom muskarcu koji joj se cinio tako nestvaran ,nedostizan ,inspirativan ,probudio je u njoj onaj ugaseni plamicak koji ponovo tinja i govori joj da nije sve gotovo ,da jos ima vremena da se promjeni i ucini nesto za sebe ,potpuno nezamislivo ,van drustveno prihvacene forme ,da se iz majke i supruge ponovo pretvori u zenu ,pozeljnu ,zeljnu ,sa sopstvenim misljenjem i pravom na izbor.
Imali su samo jedan svoj dan ,skriven od cijelog svijeta ,samo njihov ,kao prvi put ,iskreno ,njezno ,upijali su jedno u drugo , sve ono sto je nedostajalo ,napokon je bilo na svom mjestu . Pod prstima jos moze da osjeti njegovu kozu ,u usima joj je jos njegov sapat i zna tako ljubav treba da izgleda ,tako ljubav treba da se voli ,sve nesrece ,sve mane taj dan su se pretvorile u srece ,u savrsenstvo ,u tom zagrljaju je toplina ,snaga ,takvi poljupci vracaju nadu ...
Ono sto bi lazni moralisti i licemjeri nazvali neoprostivim ,njoj je vratilo zivot u vene ,osuncalo i izbrisalo sivilo ,dalo zelju da se bori za sebe ,za svoju srecu ,jer na kraju krajeva samo kad je ona sama sretna moze to isto da pruzi i onima oko sebe.
Taj jedan dan ukradene ljubavi koja joj po svemu ,zapravo ,pripada ,i on joj pripada ,promjenio joj je zivot na bolje i podario razlog za ,napokon ,iskren osmjeh i povremeni uzdah zadovoljstva koji joj se otme kad pomisli na taj samo njihov dan.....
Sjedio u uglu hotelskog kafea ,naizgled potpuno nezainteresovan za zbivanja oko njega,citajuci novine i pijuckajuci kafu i konjak sladunjavog mirisa ,i svaki put kad bi prinjeo casu ustima ,duboko bi udahnuo i gotovo necujno uzdahnuo .Za posmatraca ,cinio se kao covjek kojeg ne moze bas puno stvari u zivotu da uzbudi ,koji lagano trosi svoje dane ne mareci narocito za svijet oko sebe.
Iz zvucnika se po lokalu razlila tiha muzika i svi su bili pomalo udubljeni u svoje misli ,takav je i dan bio ,siv i sumoran i dosadna sitna jesenja kisa je natapala ulice .
Tu uljuljkanu ,gotovo potpunu tisinu prekinuo je tresak vratima i svi su podigli pogled da vide ko se to usudjuje da ih prekida i kao da ih je probudilo iz polusna.
Zabacila je dugu kestenjastu kosu i sklonila par neposlusnih pramenova sa lica ,odlozila jarko crveni kisobran ,skinula mantil ,prebacila ga preko ruke i tek onda pogledom preletila preko sale.Svojom pojavom je potpuno razbudila sve prisutne ,razgovori su se ponovo poveli ,samo je on pogledao potpuno mirno kao potpunu neznanku ,mada ,osjetio je da mu se puls ubrzao.
Uputila se ka njegovom stolu , vise ne obracajuci paznju na ostale prisutne , bez rijeci mu je prisla , poljubac u ugao usana ,ovlas ,kao da nista ne znaci ,cista formalnost umjesto pozdrava.Izvukao je stolicu da sjedne do njega i dalje kao da se to njega bas i ne tice ,ali u ocima mu se nesto promjenilo ,ta iskra koja je odjednom tu odavala ga je ,i mogao je jasno da cuje svoje srce koje je tuklo kao ludo.
Sjela je ,prekrstila svoje duge noge ,nije mogao da skine pogled sa njih,suknja joj je skliznula i otkrila divna bedra ,i sve o cemu je u tom trenutku je mogao da misli je koliko zeli da ih dodirne i osjeti tu toplinu.Ona je zapocela neki nevazan razgovor ,nije je cuo ,u usima mu je i dalje odzvanjalo samo sopstveno bilo.
Volila je da gleda njegove oci ,one su uvjek govorile vise i u njima je mogla da prepozna sve njegove misli i tuge i radosti i zelje.Nagnula se prema njemu i njezno mu sapnula ,kao po komandi ,samo je to cekao ,ustali su i zaputili se prema liftu u lobiju ,laganim korakom ,ruku je drzao na njenim ledjima ,mogla je da osjeti vrelinu njegovog dlana.Dok su stjali cekajuci lift da se otvori oboje su umirali od zelje da se sklone od ociju znatizeljnika ,i napokon su se nasli na sigurnom ,gdje niko ne moze da ih vidi .Vise nisu bili sputani prividnom nezainteresovanoscu , napokon je sva bura strasti bila oslobodjena ,poljupci su bili strasni ,divlji ,neutaziva zelja ,vrelina dodira , ruke su prepoznavale svaki milimetar ,svaki dah je bio zajednicki ,sve sto vole i zele bilo je tu u toj maloj kabini lifta i nista vise na svijetu nije bilo bitno . Ne ispustajuci se iz ruku ni za sekund izasli su iz lifta ,usli u sobu ,zatvorili vrata braneci spoljnom nevaznom svijetu da ih prati i prepustili se magiji .
Da ,volila je te njihove male igre ,dane koje su odvajali samo za sebe i cinili da se svaki put kao prvi put prepuste jedno drugom ,to je bila njihova mala carolija ,svaki put iznova ,nova ,sa covjekom kojeg je obozavala i kojem je bila cijeli svijet ,jedina koja ga je znala u dusu i koja je
mogla da pomuti njegov predivni um.....
Iz zvucnika se po lokalu razlila tiha muzika i svi su bili pomalo udubljeni u svoje misli ,takav je i dan bio ,siv i sumoran i dosadna sitna jesenja kisa je natapala ulice .
Tu uljuljkanu ,gotovo potpunu tisinu prekinuo je tresak vratima i svi su podigli pogled da vide ko se to usudjuje da ih prekida i kao da ih je probudilo iz polusna.
Zabacila je dugu kestenjastu kosu i sklonila par neposlusnih pramenova sa lica ,odlozila jarko crveni kisobran ,skinula mantil ,prebacila ga preko ruke i tek onda pogledom preletila preko sale.Svojom pojavom je potpuno razbudila sve prisutne ,razgovori su se ponovo poveli ,samo je on pogledao potpuno mirno kao potpunu neznanku ,mada ,osjetio je da mu se puls ubrzao.
Uputila se ka njegovom stolu , vise ne obracajuci paznju na ostale prisutne , bez rijeci mu je prisla , poljubac u ugao usana ,ovlas ,kao da nista ne znaci ,cista formalnost umjesto pozdrava.Izvukao je stolicu da sjedne do njega i dalje kao da se to njega bas i ne tice ,ali u ocima mu se nesto promjenilo ,ta iskra koja je odjednom tu odavala ga je ,i mogao je jasno da cuje svoje srce koje je tuklo kao ludo.
Sjela je ,prekrstila svoje duge noge ,nije mogao da skine pogled sa njih,suknja joj je skliznula i otkrila divna bedra ,i sve o cemu je u tom trenutku je mogao da misli je koliko zeli da ih dodirne i osjeti tu toplinu.Ona je zapocela neki nevazan razgovor ,nije je cuo ,u usima mu je i dalje odzvanjalo samo sopstveno bilo.
Volila je da gleda njegove oci ,one su uvjek govorile vise i u njima je mogla da prepozna sve njegove misli i tuge i radosti i zelje.Nagnula se prema njemu i njezno mu sapnula ,kao po komandi ,samo je to cekao ,ustali su i zaputili se prema liftu u lobiju ,laganim korakom ,ruku je drzao na njenim ledjima ,mogla je da osjeti vrelinu njegovog dlana.Dok su stjali cekajuci lift da se otvori oboje su umirali od zelje da se sklone od ociju znatizeljnika ,i napokon su se nasli na sigurnom ,gdje niko ne moze da ih vidi .Vise nisu bili sputani prividnom nezainteresovanoscu , napokon je sva bura strasti bila oslobodjena ,poljupci su bili strasni ,divlji ,neutaziva zelja ,vrelina dodira , ruke su prepoznavale svaki milimetar ,svaki dah je bio zajednicki ,sve sto vole i zele bilo je tu u toj maloj kabini lifta i nista vise na svijetu nije bilo bitno . Ne ispustajuci se iz ruku ni za sekund izasli su iz lifta ,usli u sobu ,zatvorili vrata braneci spoljnom nevaznom svijetu da ih prati i prepustili se magiji .
Da ,volila je te njihove male igre ,dane koje su odvajali samo za sebe i cinili da se svaki put kao prvi put prepuste jedno drugom ,to je bila njihova mala carolija ,svaki put iznova ,nova ,sa covjekom kojeg je obozavala i kojem je bila cijeli svijet ,jedina koja ga je znala u dusu i koja je
mogla da pomuti njegov predivni um.....
Top ocjena: andrea35 12 4.5
super
koji izričaj, svaka čast
petica od mene
lijepo je kada žene pišu
unesu toliko osjećaja
bravo autorici, nastavi dalje u istom ritmu
hvala vam od srca
par puta sam pročitala ovu kratku ali istovremeno i tako cjelovitu priču i srce mi još uvijek lupa.
andrea, ne razumijem, tako ti dobro ide i tako lijepo pišeš da smo jednostavno zakinuti tvojom inertnošću u stavljanju novih odlomaka
keep going
e a ja bi dalje...
evo jos jedan ,nadam se da ce vam se dopasti kao prosli ,hvala vam jos jednom
priznajem, odlično!
Andrea, opet mi srce lupa.