Prisjecala se godina koje su ostale iza nje ,pokusavala je shvati razloge kojima je opravdavala svu bol ,nepravdu ,ponizenja koja je podnosila ,prihvatala kao svoju sudbinu ,strah da promjeni zivot .....Kao da je svo to vrijeme samo cekala pravi trenutak ,znak da je vrijeme da se okrene ,da zapocne novo poglavlje . Nije smijela da prizna ni sebi da je u potpuno pogresnom filmu i igrala je svoju ulogu istrajno ,stojicki .
Svaki put kad bi neko spomenuo njegovo ime ili kad ugleda medju starim fotografijama onu jednu njihovu na kojoj izgledaju tako sretno ,spustala je glavu i grizla usnu ,znala je da u jednom uglu oka spremna stoji jedna suza koja ce da se otkotrlja kao da pokusava da izbrise uspomene , ta jedna suza nikad nije bila dovoljna , jer sjetila bi se njegovih usana , osmjeha ,poljubaca , i onih koje je upila zauvjek ,da im okus nikad ne zaboravi ,i bolili su jednako kao i svi oni koje su izgubili za sve ove godine . Ostao joj je duzan milion njih .
Dozvolila je da joj ponos uzme zivot i sad placa cijenu ... Vrijeme ne moze da vrati ,u zivotu ne postoji dugme za premotavanje unazad ali vrijeme je da ucini nesto za sebe ,vrijeme je da si prizna da je samo njega volila cijeli zivot i da svo vrijeme ovog svijeta ne moze da to da promjeni ! Sve ostalo je jedna velika laz i njen zivot je laz , tolike godine glume ,predstava zivota ,,,vrijeme je da se zavjesa spusti , glavna glumica napusta scenu ,nema aplauza ,samo tiho priznanje da je odlicno odigrala svoju tragicnu ulogu .
Jos jedna suza u oku , radosnica , potpuno stran osjecaj , nenaviknuta na srecu , taj dodir lijeci i brise svu bol ..... Usne ponovo uce da se osmjehuju ,da ljube ....