Osjetila je vruc pjesak pod bosim nogama ,volila je taj osjecaj ,vracao ju je u proslost . Ta daleka proslost joj se napokon prelila i u sadasnjost i ta misao joj je izmamila osmjeh .Gledala je u pucinu i nije mogla da vjeruje da je zaista tu ,ma ni u najludjim snovima i mastarijama nije mogla da zamisli da ce da stoji na obali Afrike i da ce biti toliko sretna da je zelila da vristi iz sveg glasa da cijeli svijet sazna da je i ona docekala svoj komadic srece .....
Tolike godine su prosle ,izgubljena je bila svaka nada ,a sada je tu ,u narucju jedinog muskarca kojeg je ikad volila svim srcem , sasvim..... Oboje su potrosili previse godina na neke druge zivote i zavaravajuci sebe da su sretni , i to zapravo ,i nisu bili losi zivoti ,sem onih trenutaka kada bi nabasali na neku fotografiju koja bi ih podsjetila .....To se trudila da izbjegne , tada je podsjecanje na njega bilo isuvise bolno , znala je da je ko zna gdje i koliko daleko od nje i da samo moze da joj izazove bol ako pomisli na taj osmjeh , ako se sjeti one zadnje januarske noci na mostu , kad ga je posljednji put vidjela .Da je znala da ga nece vidjeti nikad vise , rekla bi sve prave stvari i ne bi dozvolila da je strah sprijeci ,zadrzala bi ga kraj sebe ,,,,,I zato bolje je ne razmisljati .....
Ali evo ,sada , kad se tome nisu nadali ni jedno ,sreli su se ,na potpuno nevjerovatan nacin ,i bilo je dovoljno da ga jednom pogleda i da se sve vrati ,djelic sekunde dovoljan da promjeni zivot ....
Dozvolila je sebi da voli i da se ne boji ,zbog njega bi isla i na kraj svijeta , za njegov osmjeh koji boji srecom njeno lice ,nikad se vise ne bi bojala bilo sta da uradi . Dok god je njegove ruke cvrto drze , usne strasno ljube a u ocima je ispisana sva ljubav, nista joj vise nije potrebno ! U snu osjeti kad je jace zagrli kao da se boji da ce da nestane i sapne joj koliko je voli ....
Stoji na vrelom Africkom pjesku i udise mirise pustinje i okeana i zna da je najsretnija zena na svijetu , nadoknadice sve izgubljene godine , svo vrijeme ovog svijeta je na njihovoj strani ......
Prisjecala se godina koje su ostale iza nje ,pokusavala je shvati razloge kojima je opravdavala svu bol ,nepravdu ,ponizenja koja je podnosila ,prihvatala kao svoju sudbinu ,strah da promjeni zivot .....Kao da je svo to vrijeme samo cekala pravi trenutak ,znak da je vrijeme da se okrene ,da zapocne novo poglavlje . Nije smijela da prizna ni sebi da je u potpuno pogresnom filmu i igrala je svoju ulogu istrajno ,stojicki .
Svaki put kad bi neko spomenuo njegovo ime ili kad ugleda medju starim fotografijama onu jednu njihovu na kojoj izgledaju tako sretno ,spustala je glavu i grizla usnu ,znala je da u jednom uglu oka spremna stoji jedna suza koja ce da se otkotrlja kao da pokusava da izbrise uspomene , ta jedna suza nikad nije bila dovoljna , jer sjetila bi se njegovih usana , osmjeha ,poljubaca , i onih koje je upila zauvjek ,da im okus nikad ne zaboravi ,i bolili su jednako kao i svi oni koje su izgubili za sve ove godine . Ostao joj je duzan milion njih .
Dozvolila je da joj ponos uzme zivot i sad placa cijenu ... Vrijeme ne moze da vrati ,u zivotu ne postoji dugme za premotavanje unazad ali vrijeme je da ucini nesto za sebe ,vrijeme je da si prizna da je samo njega volila cijeli zivot i da svo vrijeme ovog svijeta ne moze da to da promjeni ! Sve ostalo je jedna velika laz i njen zivot je laz , tolike godine glume ,predstava zivota ,,,vrijeme je da se zavjesa spusti , glavna glumica napusta scenu ,nema aplauza ,samo tiho priznanje da je odlicno odigrala svoju tragicnu ulogu .
Jos jedna suza u oku , radosnica , potpuno stran osjecaj , nenaviknuta na srecu , taj dodir lijeci i brise svu bol ..... Usne ponovo uce da se osmjehuju ,da ljube ....
Svaki put kad bi neko spomenuo njegovo ime ili kad ugleda medju starim fotografijama onu jednu njihovu na kojoj izgledaju tako sretno ,spustala je glavu i grizla usnu ,znala je da u jednom uglu oka spremna stoji jedna suza koja ce da se otkotrlja kao da pokusava da izbrise uspomene , ta jedna suza nikad nije bila dovoljna , jer sjetila bi se njegovih usana , osmjeha ,poljubaca , i onih koje je upila zauvjek ,da im okus nikad ne zaboravi ,i bolili su jednako kao i svi oni koje su izgubili za sve ove godine . Ostao joj je duzan milion njih .
Dozvolila je da joj ponos uzme zivot i sad placa cijenu ... Vrijeme ne moze da vrati ,u zivotu ne postoji dugme za premotavanje unazad ali vrijeme je da ucini nesto za sebe ,vrijeme je da si prizna da je samo njega volila cijeli zivot i da svo vrijeme ovog svijeta ne moze da to da promjeni ! Sve ostalo je jedna velika laz i njen zivot je laz , tolike godine glume ,predstava zivota ,,,vrijeme je da se zavjesa spusti , glavna glumica napusta scenu ,nema aplauza ,samo tiho priznanje da je odlicno odigrala svoju tragicnu ulogu .
Jos jedna suza u oku , radosnica , potpuno stran osjecaj , nenaviknuta na srecu , taj dodir lijeci i brise svu bol ..... Usne ponovo uce da se osmjehuju ,da ljube ....
Top ocjena: andrea75 2 0
hvalila si leptiricha da je pitko...i ovo tvoje nije loše :-)
hvala :D