Podsjetnik: uvijek pisati u Wordu. U pola odlomka mi se izgasio komp!
Jedna od dobrih strana 40ih godina života jedne žene je to što te rijetko što može ostaviti zetečenom. Pa tako i današnji ulet jednog dječaka od 24 godine, i to ni manje ni više nego "Nisam to nikad napravio sa ženom tvojih godina, a tako rado bih to probao". Doslovce tako. Ok, nasmijala sam se od srca, nisam mogla drugačije reagirati već "Sorry dečko, naletio si na krivu ženu, nisam ta. Ali cijenim tvoju otvorenost ma kud te ona odvela".
Eto zašto mrs R. :)
Je da su kolege počele buljiti u mene ovo ljeto, eto vruće je, počela sam nositi suknju nakon dugo godina, sva sam utegnuta, dekoltirana, a šta ću, vruće mi je :), ali opet sam se malo začudila. Šta muškarci stvarno nemaju kriterije? Ili ja nisam svjesna svojeg izgleda? Nemam pojma, izgled mi već dugo godina nije važan.
U stvari sam ljuta i ta ljutnja me potaknula na pisanje. Opet sam dobila utješnu nagradu. Mrzim utješne nagrade, cjelo djetinjstvo sam ih pobirala na račun svojeg prosječnog i sestrinog prekrasnog izgleda. Ok, sestra mi je stvarno bila prekrasna, ljudi su instinktivno uvijek reagirali tipa Isuse M., kako ti je lipa mlađa ćer, a i starija ti je smišna. Smišna, simpatična, pametna, to su bile utješne nagrade, i zato ih mrzim. Počet ću hodati sa transparentom Odj... sa svojim utješnim nagradama!!! Ili gubim, ili dobivam, ne želim sredinu!
Ok, dosta za danas, muž će me se odreći, dica još nisu legla. Sutra nastavljam. A i ovo mrs iz naslova me podsjetilo da nisam pročitala ništa od stručne literature već mjesecima. Moram si složiti prioritete i striktno ih se držati! Ali to ću sutra.
Zg, 15.09.11. 18,00 h
Prioriteti:
1. Ne propustiti pilates!!!
2. Pokušati na bilo koji način otići na koncert Elemental
3 .Ispeglati onu hrpetinu veša koja je narasla na metar i po visine
4. Makar skinuti foliju sa RIFa i RRIFa br 7,8 i 9
5. Prestati misliti na gluposti, ma prestati uopće misliti, konačno počet raditi
1a) Otići na kavu sa frendicama i uvjeriti ih da otiđu sa mnom na koncert. Slušati Jolu i nije baš neka fora. Čak je i moje dijete od 11 godina kad ga je čuo na radiju komentirao „Mama, ovaj pjeva ko da je iz Imotskog“. Ajde, ako ništa drugo, Bog mi je dao pametno dijete. O, hvala ti Bože.
Idem, malo je vremena.
Stalni podsjetnik (UŽASNO, UŽASNO VAŽNO)
D. utuvi si konačno u tu glupu glavurdu – IMAŠ MUŽA!!!
22,00 danas
Pilates - obavljen, svaki mišić me boli
Kava sa frendicama - obavljena, sat vremena bezuspješnog nagovaranja na izlazak. Dva kruškovca, jebiga, kafić u našem kvartu nema martini. Kruškovac odvratan - izbjegavati ubuduće.
Njihov zaključak - mene ozbiljno pere kriza srednjih godina.
Moj zaključak - one su dosadne.
Ostalo - nepromijenjeno stanje.
Bez obzira na neugodnu tezu vezanu za moje godine i nagone, užasno mi je žao što sam opet propustila Elemental. Ali ok, ionako sam odlučila konačno se uozbiljiti. Pitam se samo koliko će me to držati. Ok, idem peglat.
PS Ne zaboraviti nikada najvažniji podsjetnik!!!
A da ipak otiđem na koncert????
Prioriteti:
1. Ne propustiti pilates!!!
2. Pokušati na bilo koji način otići na koncert Elemental
3 .Ispeglati onu hrpetinu veša koja je narasla na metar i po visine
4. Makar skinuti foliju sa RIFa i RRIFa br 7,8 i 9
5. Prestati misliti na gluposti, ma prestati uopće misliti, konačno počet raditi
1a) Otići na kavu sa frendicama i uvjeriti ih da otiđu sa mnom na koncert. Slušati Jolu i nije baš neka fora. Čak je i moje dijete od 11 godina kad ga je čuo na radiju komentirao „Mama, ovaj pjeva ko da je iz Imotskog“. Ajde, ako ništa drugo, Bog mi je dao pametno dijete. O, hvala ti Bože.
Idem, malo je vremena.
Stalni podsjetnik (UŽASNO, UŽASNO VAŽNO)
D. utuvi si konačno u tu glupu glavurdu – IMAŠ MUŽA!!!
22,00 danas
Pilates - obavljen, svaki mišić me boli
Kava sa frendicama - obavljena, sat vremena bezuspješnog nagovaranja na izlazak. Dva kruškovca, jebiga, kafić u našem kvartu nema martini. Kruškovac odvratan - izbjegavati ubuduće.
Njihov zaključak - mene ozbiljno pere kriza srednjih godina.
Moj zaključak - one su dosadne.
Ostalo - nepromijenjeno stanje.
Bez obzira na neugodnu tezu vezanu za moje godine i nagone, užasno mi je žao što sam opet propustila Elemental. Ali ok, ionako sam odlučila konačno se uozbiljiti. Pitam se samo koliko će me to držati. Ok, idem peglat.
PS Ne zaboraviti nikada najvažniji podsjetnik!!!
A da ipak otiđem na koncert????
Zg, 18.09.11. Nedjelja, 22,40
Konačno sama, svi zaspali. Uobičajno veče, sprema se nekakva oluja vani, oluju koja se svako malo zahukta u meni koliko toliko uspješno smirujem cijeli vikend. Rad fakat oslobađa!!!
Koncert propušten, ali ok, bit će prilike opet.
U subotu bila vani sa I. Susret uobičajno hladan, suzdržan, čini mi se obostrano. Mislim da je vrijeme da joj konačno oprostim. Šesnaest godina zamjeranja stvarno nije ok. Nije prva koja me je razočarala i srušila povjerenje u cijeli ženski rod, ali je sigurno posljednja. A i taj odvratan događaj mi je u biti pomogao. Pomogao mi je da konačno napravim rez i ostavim tog idiota. Da me nisu toliko ponizili možda nikad ne bih skupila dovoljno hrabrosti i otišla. Ma, moram još razmislit. I danas kad se sjetim tog poniženja uznemirim se. Oprost će izgleda morati čekati. Baš sam beštija.
Podsjetnik:
-Trpanje ogromnih količina hrane u sebe je zasigurno najgluplji način borbe sa problemima
-Ona sprava za vježbanje u dnevnom boravku je namjenjena vježbanju, a ne za ukras
-Razmišljanje je vrlo štetna pojava-izbjegavati u širokom luku
-Raditi, raditi i samo raditi, a ne misliti o glupostima
-ok, tu i tamo se malo opustiti i umjereno zezati nije smrtni grijeh
Ipak razmisliti i oprostiti I. Pa čak sam ju prihvatila kao frendicu na Fejsu. Ipak nisam baš tolika beštija.
Konačno sama, svi zaspali. Uobičajno veče, sprema se nekakva oluja vani, oluju koja se svako malo zahukta u meni koliko toliko uspješno smirujem cijeli vikend. Rad fakat oslobađa!!!
Koncert propušten, ali ok, bit će prilike opet.
U subotu bila vani sa I. Susret uobičajno hladan, suzdržan, čini mi se obostrano. Mislim da je vrijeme da joj konačno oprostim. Šesnaest godina zamjeranja stvarno nije ok. Nije prva koja me je razočarala i srušila povjerenje u cijeli ženski rod, ali je sigurno posljednja. A i taj odvratan događaj mi je u biti pomogao. Pomogao mi je da konačno napravim rez i ostavim tog idiota. Da me nisu toliko ponizili možda nikad ne bih skupila dovoljno hrabrosti i otišla. Ma, moram još razmislit. I danas kad se sjetim tog poniženja uznemirim se. Oprost će izgleda morati čekati. Baš sam beštija.
Podsjetnik:
-Trpanje ogromnih količina hrane u sebe je zasigurno najgluplji način borbe sa problemima
-Ona sprava za vježbanje u dnevnom boravku je namjenjena vježbanju, a ne za ukras
-Razmišljanje je vrlo štetna pojava-izbjegavati u širokom luku
-Raditi, raditi i samo raditi, a ne misliti o glupostima
-ok, tu i tamo se malo opustiti i umjereno zezati nije smrtni grijeh
Ipak razmisliti i oprostiti I. Pa čak sam ju prihvatila kao frendicu na Fejsu. Ipak nisam baš tolika beštija.
Zg., 19.09.2011.
Od danas mrzim broj devet. Kad malo bolje razmislim ta brojka mi je u zadnje vrijeme donijela tako puno negativnog. Današnji dan je bio za ubit se, užasno sam iscrpljena i idem spavati i zaboraviti da je današnji dan postojao. Da, nekada sam sve probleme rješavala spavanjem. Sjećam se kad me B. ostavio zatvorila sam se u sobu tjedan dana, jedino kretanje je bilo na relaciji krevet - kupaona, sestra bi mi donijela svako malo nešto pojesti, nisam se mogla pomaknuti od tuge. Nakon tjedan dana spavanja ustala sam, sredila se i krenula dalje. B. je stvarno bio poseban. Budala, nakon tri miseca javio se, na moj rođendan, u šest ujutro samo da bi mi prvi čestitao rođendan. Budala. Naravno nakon takve geste morala sam mu oprostiti i biti prijateljicom. Ipak je poseban. B., boksač u pero lakoj kategoriji. B., tip kojem sam napisala najljepše pjesme. A i bio je uz mene u nekim dosta teškim situacijama. Lijepo se ponekad sjetiti dragih ljudi iz prošlosti. Nisam ga dugo čula, odselio se u Frankfurt, oženio, ajde nadam se da uživa negdje.
"Ljubav ima svoje vrijeme, svoje trenutke i svoje razloge i ne možeš je zadržati
uz sebe, jedino je možeš zagrliti kada dođe i biti sretan što je u jednom trenu tvog života bila s tobom."
Od danas mrzim broj devet. Kad malo bolje razmislim ta brojka mi je u zadnje vrijeme donijela tako puno negativnog. Današnji dan je bio za ubit se, užasno sam iscrpljena i idem spavati i zaboraviti da je današnji dan postojao. Da, nekada sam sve probleme rješavala spavanjem. Sjećam se kad me B. ostavio zatvorila sam se u sobu tjedan dana, jedino kretanje je bilo na relaciji krevet - kupaona, sestra bi mi donijela svako malo nešto pojesti, nisam se mogla pomaknuti od tuge. Nakon tjedan dana spavanja ustala sam, sredila se i krenula dalje. B. je stvarno bio poseban. Budala, nakon tri miseca javio se, na moj rođendan, u šest ujutro samo da bi mi prvi čestitao rođendan. Budala. Naravno nakon takve geste morala sam mu oprostiti i biti prijateljicom. Ipak je poseban. B., boksač u pero lakoj kategoriji. B., tip kojem sam napisala najljepše pjesme. A i bio je uz mene u nekim dosta teškim situacijama. Lijepo se ponekad sjetiti dragih ljudi iz prošlosti. Nisam ga dugo čula, odselio se u Frankfurt, oženio, ajde nadam se da uživa negdje.
"Ljubav ima svoje vrijeme, svoje trenutke i svoje razloge i ne možeš je zadržati
uz sebe, jedino je možeš zagrliti kada dođe i biti sretan što je u jednom trenu tvog života bila s tobom."
Zg, 21.09.11. 19,40
Sjedim na balkonu, prekrasan pogled sa devetog kata prema centru, Šalati, nažalost od nedavno poluzaklonjen nekom zgradom koju moja djeca zovu zatvorom. U glavi mi se vrte stihovi od sinoć "ja još kradem dane Bogu, ja još umem, ja još mogu da sam sebi stvorim neki mir, još sam sretan što postojim, pišem pesme zvezde brojim još sam uvek isti vetropir..."
Umorna ko pas, tri dana nadzora Porezne me skroz iscrpio, što se već valjda vidi po meni jer me kolega cili dan zeza "ma ne brinite D., zatvor u Požegi je otvorenog tipa".
"Pomisao na zatvor mi i nije toliko mrska, dobro bi mi došlo malo odmora" odgovaram mu cili dan i smijemo se sami svojoj muci radi banalnih grešaka i krutosti Porezne.
Sinoć konačno bila na Bundeku, ja ko ja naravno ne znam otići kući u normalno vrime, bila do tri, u šest ustala komirana, tuširala se poluhladnom vodom pola sata i dogegala do posla. Jedva gledam. Bilo odlično, konačno se opustila, zgođušni dečki odlično odsvirali Balaševićeve stvari, u pauzi neki drugi dečki odsvirali stare Yu rock stvari, EKV, Haustor, Partibrejkerse. Falila mi Sinhro, ali svirali Kao da je bilo nekad!!! I fakat, osjećala sam se kao nekad. Neki novi klinci, neke nove Balaševićeve stvari, ja najstarija u hrpi od 300tinjak mladih ljudi ali osjećala sam se odlično!
Danas odmor, sutra navečer Bundek i Azrine stvari! One moje dvi lude frendice će naravno slušati Jolu, ali ok.
Danas mi je tati rođendan. Ili sam preumorna, ili su me godine fakat sustigle, ali cili dan kad se sitin da mu je rođendan, sitin se svojih rođendana i njegovih čestitki. U njima bi mi pokušao sažeti i prenijeti svu svoju ljubav, nostalgiju i sve ono što mi je u tih godinu dana u mislima pokušavao reći. Još ih čuvam.
Podsjetnik:
Prosurfati po internetu i potražiti sve o krizi srednjih godina. Moram vidjeti kako se nositi sa tim čudnim stanjem u kojem se izgleda nalazim!!!
Idem spavati.
Sjedim na balkonu, prekrasan pogled sa devetog kata prema centru, Šalati, nažalost od nedavno poluzaklonjen nekom zgradom koju moja djeca zovu zatvorom. U glavi mi se vrte stihovi od sinoć "ja još kradem dane Bogu, ja još umem, ja još mogu da sam sebi stvorim neki mir, još sam sretan što postojim, pišem pesme zvezde brojim još sam uvek isti vetropir..."
Umorna ko pas, tri dana nadzora Porezne me skroz iscrpio, što se već valjda vidi po meni jer me kolega cili dan zeza "ma ne brinite D., zatvor u Požegi je otvorenog tipa".
"Pomisao na zatvor mi i nije toliko mrska, dobro bi mi došlo malo odmora" odgovaram mu cili dan i smijemo se sami svojoj muci radi banalnih grešaka i krutosti Porezne.
Sinoć konačno bila na Bundeku, ja ko ja naravno ne znam otići kući u normalno vrime, bila do tri, u šest ustala komirana, tuširala se poluhladnom vodom pola sata i dogegala do posla. Jedva gledam. Bilo odlično, konačno se opustila, zgođušni dečki odlično odsvirali Balaševićeve stvari, u pauzi neki drugi dečki odsvirali stare Yu rock stvari, EKV, Haustor, Partibrejkerse. Falila mi Sinhro, ali svirali Kao da je bilo nekad!!! I fakat, osjećala sam se kao nekad. Neki novi klinci, neke nove Balaševićeve stvari, ja najstarija u hrpi od 300tinjak mladih ljudi ali osjećala sam se odlično!
Danas odmor, sutra navečer Bundek i Azrine stvari! One moje dvi lude frendice će naravno slušati Jolu, ali ok.
Danas mi je tati rođendan. Ili sam preumorna, ili su me godine fakat sustigle, ali cili dan kad se sitin da mu je rođendan, sitin se svojih rođendana i njegovih čestitki. U njima bi mi pokušao sažeti i prenijeti svu svoju ljubav, nostalgiju i sve ono što mi je u tih godinu dana u mislima pokušavao reći. Još ih čuvam.
Podsjetnik:
Prosurfati po internetu i potražiti sve o krizi srednjih godina. Moram vidjeti kako se nositi sa tim čudnim stanjem u kojem se izgleda nalazim!!!
Idem spavati.
Zg, 25.09.11. 22,57
Bogme, mislim da je vrijeme da konačno prihvatim činjenicu - ja više ne mogu tulumariti. Prestara sam za to. Prošli tjedan me iscrpio skroz, osjećam se doslovno ko da mi je pola mozga izbrisano. Vrijeme za odmor. Makar dva tjedna. Za dva tjedna mi je rođendan, malo ću se opustiti i tulumarenje do daljnjega ide u status mirovanja. Nadam se da ću se uspjeti kontrolirati.
Svašta čudnoga se izdogađalo prošli tjedan, ali preumorna sam za sabiranje utisaka, sutra ću o tome, moram prespavati i razmisliti.
Jedina dobra stvar je što je ona hrpetina od 1,5 m neopeglanog veša završila kod frendice na peglanju, stan blista, Rif-ovi prelistani, poluizbrisani mozak stavljen u pripravnost, odluka o konačnom stavljanju života u granice normale čvrsto urezana u glavu, i mogu u krevet.
Bogme, mislim da je vrijeme da konačno prihvatim činjenicu - ja više ne mogu tulumariti. Prestara sam za to. Prošli tjedan me iscrpio skroz, osjećam se doslovno ko da mi je pola mozga izbrisano. Vrijeme za odmor. Makar dva tjedna. Za dva tjedna mi je rođendan, malo ću se opustiti i tulumarenje do daljnjega ide u status mirovanja. Nadam se da ću se uspjeti kontrolirati.
Svašta čudnoga se izdogađalo prošli tjedan, ali preumorna sam za sabiranje utisaka, sutra ću o tome, moram prespavati i razmisliti.
Jedina dobra stvar je što je ona hrpetina od 1,5 m neopeglanog veša završila kod frendice na peglanju, stan blista, Rif-ovi prelistani, poluizbrisani mozak stavljen u pripravnost, odluka o konačnom stavljanju života u granice normale čvrsto urezana u glavu, i mogu u krevet.
oooo da.... jako pozdravljam!!!!! i znaš da ti opće nije loša ova ideja s dnevnikom.... razmislit ću!
tnxs!
odlično! možda je vrijeme za jedan blog!?
na temu starije žene i mlađeg muškarca??? :)
ma ovo je predobro!!!! i meni je žao što sam propustila koncert... sranje
jel imaš blog? ako nemaš trebala bi ga otvoriti, nešto u stilu "Koga ubiti u četrdesetima?" :-D
baš si me nasmijao! Misliš "Koga ne ubiti u četrdesetima???" Ma pisat ću, pokazat ću ja svoje pravo lice :) , samo me strefilo par šokova zadnjih mjesec dana, fakat me strefilo.
Pink Floyd... aaaaaaaaaaah.... Ja sam cijeli dan na ITD Bandu .. i Sonji ... :D Nostalgija i proljeće :)
Ali neki čudan val dobre volje mi tutnji kroz tijelo ... :)
I na neki način - i radi se o tebi :) :) Zašto se ne bi smješkala :)
Sviđaju mi se tvoji tekstovi :) Please, write some more :D
E, Itd band :) , pjevač me skroz podsjećao na majmuna u kojeg sam bila zaljubljena u 4-om srednje! Ma pisat ću, malo sam preokupirana prizemnim stvarima, al vratim se s vremena na vrijeme sebi :) E, a ti? Proljeće probudilo život u tebi i ništa ne pišeš! Pa ćeš se onda opet pitati zašto nisi pisala u sretnoj fazi!!!? :) Al opet, bolje da uživaš!!!