Toga jutra sam krenuo putničkom klasom i kući sa stanice časom, kroz bašte i prečice znane a u vojsci sam stekao druga do groba i kroničnu upalu zgloba, suvenir na stražarske dane...U modroj zori ne zovi mi ime prolaze sjene, prolaze sjeeene, pričaj mi o ljubavi, i dok naše usne ostanu nijeme, prolaze sjene, prolaze sjeeene, pričaj mi o ljubavi, pričaj mi, pričaj mi, zvijezde šute hladnem, pričaj mi o ljubavi...Lijepe žene prolaze kroz grad, ja na uglu stojim sasvim sam, prolaze tako i gledaju u mene, ja ne vidjeh nikad tako lijepe žene, nema sumnje lijepe su ko san...Kao ptica na mom dlanu skakućeš priznat ću ti zašto volim proleće, podeliću i ovu noć sa zvezdama, znat ćeš da sam budan kad budeš zaspala i ne znam kako da pobegnem od sna i ne znam dal te iko voli kao ja i ne bi ova noć tako bolela da me nisi volela...
samo nebo zna samo nebo zna kolko te volim, volim ja, samo nebo zna, poludeću, poludeću, nek me ostave sad na miru svi, poludeću, poludeću učinit ću sve da ne odeš ti...čuli ste za zlatni bokal, to je jedan čudni lokal al je kuhar pravi as, sedeo sam tu za stolom, pio viski s koka kolom kad začujem taj glas, pardon vi ste s televizije, ponos naše svetle vizije, moja kćer od sedam godina sve vaše pesme zna, baš svaki stih pa reče mirka, ljubavi jedina moja ti ko te sada dirka i ko ti pod prozore dolazi da ti svirka...napile se ulice, jer na tebe mislim curice, napile se noćas sve zvezde svrbe ko bubuljice, otišla si preskačući srca ko neka umiljata reč, dok se pretvaram da te molim nisam ni slutio da te volim, zazvonit će telefon, viknut ću halo tko je, tišina šaputat će, dal to samo zvoni srce moje...
pjevo vam danju, pjevo vam noću, pjevo vam sele što god hoću, i što hoću to i mogu samo jedno još ne mogu da zapjevam glasovito, glasovito, silovito...u zenicu kada pođem ja, prati me pet, šest drotova, okružni sudija reko 12 godina, 12 godina strogog zatvora, zenico, mrzim svaki kamen tvoj, zbog tebe ja mrzim život svoj, tko preživi 12 godina u kp domu zenica, taj je pravi hađija...dirli, dirli, dirlija nemoj dizat graju para ima hađija i za sitnu raju...lijepo je biti nekome nešto, lijepo je biti tebi sve, uzaludno čuvam one nježne sate, što me prate dok nisi tu...
hajde bože budi drug pa okreni jedan krug unatrag planetu noć je kratko trajala a nama je trebala najduža na svetu u mom oku samo hlad, u mom oku samo stud, inje i prašina, nisu čvorci pevali dok je iznad krovova svirala tišina...plamene zore bude me iz sna, fabrička jutra, dim iz dimnjaka, pesma se ori hrabri radnici pesma se ori, hitam fabrici, ras, dva,tri, visoke peći potpaljujem ja...rano jutro pola šest, svakog dana putuje moja milena, miriše na jabuke, živi ko podstanar, moja milena, oči su joj pune sna, kako li se preziva, moja milena, ruke ne pokazuje kaže da dobro je, moja milena, milena generacijo moja, da smo se ranije sreli...
jesen u meni tuguje zašto sanjam čemprese moje ceste ne vode nikuda bez tebe jesen u meni caruje a u meni proljeće ni sunce ne može ne može kroz oblake, rano moja hej s kime sada putuješ...danas otvaram oči nakon svih ovih godina niti ja voljeh tebe nit si ti mene voljela samo stara navika je ostala...ti nisi ti više i što mi je najbolnije nikom na svijetu kao meni nije liju mi teške novembarske kiše a ti ne pitaš kako mi je ti nisi ti više kažu da me vaaaraš kažu da me ooostavljaš kažu mi da si zavoljela drugog i da ti ništa moje važno nije a ti ne pitaš kako mi je godine prolaze laste mi ne dolaze neeeee mirišu mi zubmuli a i ti me iznevjeri.....pisat ću joj pisma duga iz zagore iz drniša razglednice tople s juga iz banata bosne niša stavit ću joj ime svoje gdje se vide istra pula - moj mjeseče evo pada veče a gdje si ti...jeseni te dođe u grad sa sela devojka zaljubih se tad a ona me me je razumela hteo sam ja hteo sa njom da budem ceo vek ali je njen površan um došapnuh da sam mek nije za nju nije za nju čovek ko ja da je očima pije nije za nju čovek ko ja za nju je tip da je psuje i bije...
Ne trebaš mi ništa reći, svoju prošlost, svoje ime, ako će ti biti lakše, zagrli me, zagrli me. Uzeću te u naručje, da te čuvam usred zime, grejaće te moje telo, zagrli me, zagrli me. Zagrli me oko vrata oluja se diže, ne može ti vetar ništa ako priđeš bliže, ako priđeš bliže. Ukrao bih sreću za nas, kupio bih, nemam čime, jedino si moje blago, zagrli me, zagrli me. Ne trebaju tebi draga ove pesme, ove rime, najviše je što se može zagrli me, zagrli me.
super, dobra fora, idem i ja napisati koji
najjači stihovi moje mladosti - Šejn i Heroj ulice!
ma da mi je znati tko je mogao stihove Šejna ocijeniti nižom ocjenom od čiste petice? :) cccc! ok, više bi me uvrijedilo da sam stavila nešto Štulićevo ili EKVa pa da je ovako loše ocjenjeno, ali Šejn je stvarno dobra pjesma.
ma ima vremena za svaki stih, drago mi je da ste mi prihvatili ideju
d. ako ti ne prođe, stavi šejna i heroje ulice opet, bitno je da u međuvremenu smisliš još neke stihove
ma sad ću biti pametnija, čekat ću da tebi ponestane inspiracije, i onda ubaciti nešto, onda će sigurno proći. ovako kad ti dobiješ peticu, nema šanse da moji stihovi prođu! :)))
evo žrtvujem se jedan dan za šejna i heroja ulice, eto od sutra...
ali onda uistinu stavi gore
naravno, već se sjetila jedne lijepe, u kojoj sam se često pronalazila!
odlicna ideja ,tako mnogo divnih stihova koji nam znace ,dao si nam odlican materijal za razmisljanje
koja dobra ideja, ponosam sam na sebe :-)
malo se zezam, ovo kada stavljaš stihove pustiš ko što bi se reklo mozak na pašu i ono što ti se pjevuši to napišeš
eto, andautonija je pogodila bit
volio bih da svaka ex yu stvar (jasno koja nešto vrijedi) nađe se gore pa makar i jednim ali prepoznatljivim stihom
najdraža stvar od O.Mandića! bravo!
dobra ideja...
ok, hvala onom tko je ove stihove ocijenio peticom. ali mi se otvorilo pitanje: zašto ljubav i sex najbolje prolaze? Što fali Šejnu i Heroju ulice? Možda je stvar u meni. meni su to najstihovi jer sam kao dijete stvarno htjela biti heroj. A Šejn! Sa Šejnom je bilo par nenadmašivih tuluma! bez obzira na tulume, stihovi te pjesme su stvarno rang književnosti. Za razliku od Bižuterije i sličnih pjesmica.
drazanas@- Šejn, he, imao sam prijatelja u Vojvodini koji se zvao Šejn. Stari mu je pretjerano živio u svijetu bizona i laso romana.
A pjesma od Haustora je uz sam bok sa Šalom od svile, Bi moga da mogu...uglavnom odlična pjesma, vrh ex-yu scene.
onome tko me je ocijenio jedinicom moram platiti kavu, mislim da mi je to prva jedinica u životu. a i dobro sam se nasmijala. eto, ponuda stoji :))))
Sinhro od EKV, pjesma koja mi je puno, puno značila jedno vrijeme, hvala onom tko je prepoznao te lijepe stihove i ocijenio ih peticom! poklanjam joj/mu osmjeh!