Kockari okruga medison
Volio je on hrvatsku nacionalnu himnu, i te kako. S mikrofonom pokraj usta, na priredbama širom svijeta, tiho ju je pjevušio sebi u bradu, mrmljajući da ni sam sebe ne čuje. Jer, bi svaki uzdah u eter njegovo mumljanje odaslalo stotinama tisuća ljudi u domovini, pa i onima koji su slušali njegovu radijsku postaju u inozemstvu.
Da, bio je on vrhunski radijski reporter, sa svim vrlinama i nedostacima, s mizernom plaćom pojačanom dnevnicama koje je dobijao za svoja stalna putovanja prateći vrhunske hrvatske sportske proizvode. I klupske i reprezentativce.
Nekad je bio zagriženi navijač jednog nogometnog kluba, danas više to nije bio. Em zbog toga, kako je smatrao, što je odrastao, em zbog činjenice da je navijanje izgubilo svaki smisao otkako je nastala hrvatska država. Štoviše, taj njegov klub kojeg je toliko volio, u djetinjstvu zbog njega isplakao suza i suza, u pubertetu dobio i batina i preijeloma, nekoliko ga je puta financijski uništio.
Vjerovao mu je slijepo, umalo je i oslijepio, kad mu je jednom prigodom omiljeni klub primio gol u sudačkoj nadoknadi a on na listiću sportske kladionice ostao bez osamdesetak tisuća kuna. A sljedeći tjedan još bez pedesetak. Od tada pa nadalje vrijeđa klupskog vratara koji ga je dekoncetracijom ostavio bez, jeste li izračunali, stotridesetak tisuća kuna. Eh, kad bi to bilo sve što je prpoatio samo tih dana zbog svog kluba. Izgubivši živce, jer već je računao na taj novac, kako se sve lijepo kretalo na tom listiću, otišao je u kazinu na ruletu, na tog "kralja igara" u kojem si pukovnik ili pokojnik u nekoliko minuta.
Posudio je novac od lihvara "kod kojih život vrijedi deset kuna" i slupao još tridesetak tisuća tuđeg novca. Na tjednu kamatu od deset posto. Eh, tek tada je shvatio što mu je "napravio" njegov klub za kojeg je toliko krvario.
Da, klub mu je to napravio, ne on sam, kako su mu trudili objasniti neki koji nikad nisu zašli niti u gostionicu s fliperom, kamoli u kladionicu ili kazino. "Krv im njihovu", znao ih je psovati. "Oni meni što je trebalo"...
Dakle, počeli smo s hrvatskom himnom koju je naš, recimo to tako, antijunak, slušao, a bilo je to neposredno prije zagrebačke utakmice Hrvatske i Engleske u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvu u Južnoj Africi 2010. godine. U prethodnim kvalifikacijama Hrvati su se igrali s Englezima, isprašili ih u Zagrebu, a u Londonu ponizili kako vas već može poniziti djevojka kojoj ususret dolazite s cvijećem, a ona vam u sljedećih pet sekundi izbrblja: "Žao mi je, ali ja više ne mogu s tobom".
Vrtjelo se njemu svašta u glavi dok je uplaćivao listić, a njegovo komentatorsko mjesto na maksimirskom stadionu još bilo prazno. Čekao je on silni red u kladionici, a bio je to red kao u Jugoslaviji osamdesetih godina kad je i staro i mlado čekalo kavu i deterdžent pred samoposlugama. I tog se on sjetio, ustvrdivši da "takvih redova danas nema osim u kladionicama".
Da, klub mu je to napravio, ne on sam, kako su mu trudili objasniti neki koji nikad nisu zašli niti u gostionicu s fliperom, kamoli u kladionicu ili kazino. "Krv im njihovu", znao ih je psovati. "Oni meni što je trebalo"...
Dakle, počeli smo s hrvatskom himnom koju je naš, recimo to tako, antijunak, slušao, a bilo je to neposredno prije zagrebačke utakmice Hrvatske i Engleske u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvu u Južnoj Africi 2010. godine. U prethodnim kvalifikacijama Hrvati su se igrali s Englezima, isprašili ih u Zagrebu, a u Londonu ponizili kako vas već može poniziti djevojka kojoj ususret dolazite s cvijećem, a ona vam u sljedećih pet sekundi izbrblja: "Žao mi je, ali ja više ne mogu s tobom".
Vrtjelo se njemu svašta u glavi dok je uplaćivao listić, a njegovo komentatorsko mjesto na maksimirskom stadionu još bilo prazno. Čekao je on silni red u kladionici, a bio je to red kao u Jugoslaviji osamdesetih godina kad je i staro i mlado čekalo kavu i deterdžent pred samoposlugama. I tog se on sjetio, ustvrdivši da "takvih redova danas nema osim u kladionicama".
Na velikom plazma ekranu iznad uplatnog mjesta u kladionici već su bile postavljene engleske i hrvatske postave koje su slušale nacionalne himne. Pokraj te televizijske slike bilo je još četiri ekrana na kojima su se vrtjeli razni rezultati sportskih događaja iz cijelog svijeta. Malo-malo se na tim ekranima nešto zazelenilo, što je značilo da je na događaju postignut zgoditak. Svaki gol je bio u kladionici, prepunoj ljudi, popraćen odobravanjem ili psovkama kojih bi se kočijaši ne sramili, nego odrekli.
A on, naš antijunak. se već morao uključiti u program, a stajao je u redu u kladionici.
Nakon "God save the Quenn", kojih je četiri tisuće engleskih navijača otpjevalo glasno kao da ih kolju, evo i "Lijepe naše". A red je u kladionici pomakao za - jedno mjesto.
"Hej ljudi, evo vama četvorici ispred mene svakome sto kuna, samo me pustite da uplatim listić, jako žurim", obratio se redu ispred sebe.
Trojica su pristala, uzela novac, jedan nije, jer i on je stavljao veliku lovu na - Hrvatsku.
Vidio je antijunak da je na jedinicu, dakle na pobjedu Hrvatske s koeficijentom 3.00 dotični stavio 2500 kuna.
"Morao je staviti više ako ima novaca, a vidim da je dobro odjeven, malo je škrt na uplatama, to nije dobro za pravog mahera u klađenju", pomislio je, pritom stavljajući svoj papirić.
Na televizijskom ekrenu kočoperio se kapetan Niko Kovač, a onda iza njega i ostali hrvatski mučenici "koji će se Englezima osvetiti za Bleiburg", mislio je antijunak, sjećajući se rečenica Ćire Blaževića, kadgod bi se spomenuo bilo kakav sraz s Engleskom.
A on, naš antijunak. se već morao uključiti u program, a stajao je u redu u kladionici.
Nakon "God save the Quenn", kojih je četiri tisuće engleskih navijača otpjevalo glasno kao da ih kolju, evo i "Lijepe naše". A red je u kladionici pomakao za - jedno mjesto.
"Hej ljudi, evo vama četvorici ispred mene svakome sto kuna, samo me pustite da uplatim listić, jako žurim", obratio se redu ispred sebe.
Trojica su pristala, uzela novac, jedan nije, jer i on je stavljao veliku lovu na - Hrvatsku.
Vidio je antijunak da je na jedinicu, dakle na pobjedu Hrvatske s koeficijentom 3.00 dotični stavio 2500 kuna.
"Morao je staviti više ako ima novaca, a vidim da je dobro odjeven, malo je škrt na uplatama, to nije dobro za pravog mahera u klađenju", pomislio je, pritom stavljajući svoj papirić.
Na televizijskom ekrenu kočoperio se kapetan Niko Kovač, a onda iza njega i ostali hrvatski mučenici "koji će se Englezima osvetiti za Bleiburg", mislio je antijunak, sjećajući se rečenica Ćire Blaževića, kadgod bi se spomenuo bilo kakav sraz s Engleskom.
Top ocjena: cereso 0 5
Zanimljivo i životno. Čekam nastavak...
haha, ovo zvuči kao kvartovska pričica! Možda bude ok, strpljen - spašen. Jel to možda o samom autoru?
i ja sam imo problema s kockanjem pa željno čekam nastavak
gdje je to psihijatrijsko liječenje?
u vrapču tukane, u ludari
ma ne, imaš za to posebne čika doktore koji uzimaju masne pare
to u jamerici nazivaju šrinks
očito da je "muška" tema, al ći ipak prokomentirati. za početak mi se sviđa, vidjet ćemo zaplet.... ako ubaci i malo ljubavne tematike, kupit će i žensku populaiju-tipa, osim kockanja imao je i porok-žene... pa svima zanimljivo...
al malo mi sad nejasno: naslov je kockari okruga medison-a priča se o našoj rvackoj himni--- ne kontam..
zgodan stil.moglo bi biti zanimljivo.
di je zapelo, ajd da vidim sljedeći odlomak!!! dobro je počelo!!!
ovo je stvarno zbiljska priča
Sjajan prikaz naseg drustva-zdravo na gotovo !
čekamo na 4 odlomak, nestrpljivo