Knjige koje je započeo cereso (1)
Zadnji odlomci
Svi cereso odlomci (3)-
Na velikom plazma ekranu iznad uplatnog mjesta u kladionici već su bile postavljene engleske i hrvatske postave koje su slušale nacionalne himne. Pokraj te televizijske slike bilo je još četiri ekrana na kojima su se vrtjeli razni rezultati sportskih događaja iz cijelog svijeta. Malo-malo se na tim ekranima nešto zazelenilo, što je značilo da je na događaju postignut zgoditak. Svaki gol je bio u kladionici, prepunoj ljudi, popraćen odobravanjem ili psovkama kojih bi se kočijaši ne sramili, nego odrekli. A on, naš antijunak. se već morao uključiti u program, a stajao je u redu u kladionici. Nakon "God save the Quenn", kojih je četiri tisuće engleskih navijača otpjevalo glasno kao da ih kolju, evo i "Lijepe naše". A red je u kladionici pomakao za - jedno mjesto. "Hej ljudi, evo vama četvorici ispred mene svakome sto kuna, samo me pustite da uplatim listić, jako žurim", obratio se redu ispred sebe. Trojica su pristala, uzela novac, jedan nije, jer i on je stavljao veliku lovu na - Hrvatsku. Vidio je antijunak da je na jedinicu, dakle na pobjedu Hrvatske s koeficijentom 3.00 dotični stavio 2500 kuna. "Morao je staviti više ako ima novaca, a vidim da je dobro odjeven, malo je škrt na uplatama, to nije dobro za pravog mahera u klađenju", pomislio je, pritom stavljajući svoj papirić. Na televizijskom ekrenu kočoperio se kapetan Niko Kovač, a onda iza njega i ostali hrvatski mučenici "koji će se Englezima osvetiti za Bleiburg", mislio je antijunak, sjećajući se rečenica Ćire Blaževića, kadgod bi se spomenuo bilo kakav sraz s Engleskom.
-
Posudio je novac od lihvara "kod kojih život vrijedi deset kuna" i slupao još tridesetak tisuća tuđeg novca. Na tjednu kamatu od deset posto. Eh, tek tada je shvatio što mu je "napravio" njegov klub za kojeg je toliko krvario. Da, klub mu je to napravio, ne on sam, kako su mu trudili objasniti neki koji nikad nisu zašli niti u gostionicu s fliperom, kamoli u kladionicu ili kazino. "Krv im njihovu", znao ih je psovati. "Oni meni što je trebalo"... Dakle, počeli smo s hrvatskom himnom koju je naš, recimo to tako, antijunak, slušao, a bilo je to neposredno prije zagrebačke utakmice Hrvatske i Engleske u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvu u Južnoj Africi 2010. godine. U prethodnim kvalifikacijama Hrvati su se igrali s Englezima, isprašili ih u Zagrebu, a u Londonu ponizili kako vas već može poniziti djevojka kojoj ususret dolazite s cvijećem, a ona vam u sljedećih pet sekundi izbrblja: "Žao mi je, ali ja više ne mogu s tobom". Vrtjelo se njemu svašta u glavi dok je uplaćivao listić, a njegovo komentatorsko mjesto na maksimirskom stadionu još bilo prazno. Čekao je on silni red u kladionici, a bio je to red kao u Jugoslaviji osamdesetih godina kad je i staro i mlado čekalo kavu i deterdžent pred samoposlugama. I tog se on sjetio, ustvrdivši da "takvih redova danas nema osim u kladionicama".