studentski dani

Knjigu započeo: drazanas
Želim vidjeti snagu rađanja
vječnoga dana
negdje na vrhovima planina
koji dosežu do neba

Želim živjeti samo taj dan
životom bezbrižnog pustinjaka
i utažiti žeđ kapljom jutarnje rose
sa lista ruzmarina,
U kosi osjetiti divlju snagu
razarajućeg vjetra
i hladnoću na golom tijelu
hladnoću vode planinskoga jezera

Hranit ću se snagom vihora
pojit ću se vodom izvora
i postati ću žarka zraka sunca
i bit ću sretna...
negdje na vrhovima planina
koji dosežu do neba

I osjetit ću snagu rađanja
JA
Negdje u meni nemirno more
i nebo spremno na oluju.
Negdje duboko u meni
tisuće ptica pružaju krila
negdje na nebu, u zanosu.
...U meni,
mnoštvo suza u kristalnom bokalu
i masa prolivenih boja
pomiješana s krvlju.
Toplom i mirisnom.
Moje je srce najljepši poklon
i najveća bol.
Poklonit ću ti svoje srce.



TEBI ZA ROĐENDAN
Poklanjam
Stih: ogledalo moje duše
Maslačak: svjedočanstvo moje prolaznosti
Usne: izvor mojeg otrova
Srce: znak moje prevrtljivosti

Tebi za rođendan
poklanjam konja
- budi moj princ






Sjedim sama u sobi.
Vani je kiša, vjetar ju nosi.
U srcu suze, prazno lice
I mrtva ruka u kosi.

I Nebo sa mnom plače.
Oblaci po njemu plutaju,
Vjetar ih nosi i oni lutaju
Kao sjene sjećanja
U mom srcu punom tuge.

Kišilo je i tada, baš kao i ovoga dana
Bila sam uz tebe,
Bila sam sretna i nisam bila sama.
U tvojim očima vidjela sam sjaj.

Ali sve prolazi.
Pa i ove s okna kapi kiše.
Vjetar ih miluje i moje suze briše.
Kao i sjene sjećanja
U mom srcu punom tuge.

Zg, 1989.
MOJOJ PRVOJ LJUBAVI

Izbrisala sam slike prošlosti
iz puteva svoga sjećanja
i pohranila ih u vir zaborava

Otišla sam daleko od kuće
u zagrljaj nepoznatom
potpuno sama

Al' pitam se još i sada
sjetiš li se ikad mora
naše uvale
kamenja
i našeg prvog poljupca
u lutanju kroz noć





Sada,
kad sve je prošlo,
kad više ničega među nama nema,
Kad baš ništa više ostalo nije.

Sada,
kad sunce zalazi
i novi dan se bez tebe rađa,
a srce u samoći tužno se smije.

Tek sada
mogu ti priznati
mogu ti reći
volim te.

MORE
I dok ga gledam
Pozlaćenog suncem
Kako udara o greben
I ulijeva mi snagu vode
U prelijepo, rano, mirisno jutro
Još pijana od sanja
Ja čeznem za tobom

I zamišljam kako ležimo
Ukopani u pijesak
Dok se zrake sunca
Igraju po mom tijelu
Duboko u tebi dok te osjećam
I gledam u tvoje pospane oči

I na trenutak poželim
Da se stopimo snagom vode
Da zauvijek budeš u meni
Dok plutamo u ovoj igri
I da nas pretvorene u jedno
More odnese na kraj svijeta

Tamo gdje ću pripadati samo tebi
Tamo gdje ćeš pripadati samo meni
Gdje ću ti pjevati u rosna jutra
I biti tvoja sirena
Obavijena morem i satkana od pjene
Koja ne nestaje
Koja se stvara uvijek iznova
Svaki put kada si u meni


Murter,22.04.1989.

JEDAN DAN NA FAKSU
Beskrajno dugi koraci kroz hodnike
Na putu do očaja
I bijes negdje u dubini bića
Traženje nemogućeg u suludom spletu okolnosti
I zvuk telefona negdje
Neodređeno

Dok toplina prodire kroz oblake
I kroz maglu se naziru obrisi grada
U čudnom zanosu tvoj lik
Negdje daleko
Na rubu provalije
Čekam te



TOMICI
Tvoje su oči bistra rijeka
I odraz mjeseca na mirnoj vodi
I nebo vedre noći
Osuto zvijezdama

Tvoje su oči žar sunca
I tvrdoća hladnog čelika
I ogledalo nemirne duše
I bol, i jecaj i strah

Tvoje su oči
Moje sunce u maglovitim jutrima
Dragi kamen u mom srcu
I nemir moga sna

Ja, 03.2011.
TATI
Poklonili ste mi život,
dao si mi ljubav,vjeru i poštenje
nisi spominjao zlo,
nisi rekao bol.

Rekao si - dobro,
rekao si - borba,
rekao si - budi ono što jesi.

Dao si mi život
a nisi znao da mi daješ i smrt,
i suze,
i da ćeš otići,
i da će ona otići.

Nisam više ona mala djevojčica
ali svejedno ti moram reći:
ne ostavljajte me,
teško je biti sam.




Svaki novi dan
počinje jutrom,
a ja starim.

Svako novo jutro
donosi drugo,
a ja starim.

I idu godine,
i dolaze druge,
i bezbroj mogućnosti,
i tisuće ideja,
i mnoštvo ljudi,
i sreća,
i glazba,
i cvijet,
voda, kamen, sunce i mir,
a ja,
ja uporno starim.
I (KONAČNO) NEŠTO FRIŠKO...


MALE STVARI KOJI SU MI ŽIVOT UČINILE BOGATIM
Rodno stablo crne smokve prepune plodova ispred moje stare, kamene kuće (one najsočnije su naravno uvijek bile nedohvatljive)

Penjanje na šlamu u mom vinogradu, izbjegavanje poskoka koji se nastanio baš ispod nje

Ispijanje kave ispred kuće na vrhu brda, pogled na kanjon Ričine i dolac di sam čuvala ovce, puteljak kojim sam išla u školu, vinograd di se sestra sakrila dok ju je cilo selo sumanuto tražilo oko izvora, smijeh kad smo ju našli i kad je rekla da se samo malo igrala

Sjećanje na vršenje pšenice, ljepljivu kožu, začepljeni nos i miris prašine u njemu

Božić bez bogato ukrašene jelke, kolača, francuske i pečenja, ali sa slamom na podu, stricem koji donosi izgubljenu mačku na sveopću radost nas djece, i ljutnja strine i mame na njega, naše igranje i valjanje po podu s njim

Skok u more sa povisoke stijene na plaži Vrića žala, strah prije skoka, sreća pri izronu

Štulićevi stihovi, Štulićevi stihovi i Štulićevi stihovi...

Tulumi u zamračenim prostorijama, odbijanje nasrtljivaca, smijeh, lagana opijenost i prepuštanje glazbi Haustora, EKV-a

............
Top ocjena: drazanas 118 5
drazanas
Novi frendPratiNova poruka

Komentari (14)

  1. dave gahan Apr 10, 2011 at 08:11 AM

    jako lijepa pjesma...

  2. drazanas Apr 10, 2011 at 06:32 PM

    hvala ti. tako sam oduvijek zamišljala savršen bijeg!

  3. maya77 Apr 12, 2011 at 10:09 PM

    like, like,like!!!

  4. drazanas Apr 12, 2011 at 11:19 PM

    Hvala Maya. ma bilo je puno pjesmica, puno inspiracije u ranoraznim situacijama, po papirićima, dosta izgubljeno, sačuvala dio njih i to slučajno.

  5. skywalker Apr 14, 2011 at 01:29 PM

    baš su lijepe pjesmice, nadam se da ih ima još

  6. maya77 Apr 14, 2011 at 09:10 PM

    divno! tako ja doživljvam poeziju da mora biti-poput tvoje! samo tako nastavi-jedva čekam nastavak :)

  7. maya77 Apr 16, 2011 at 04:37 PM

    i opt bravo!

  8. wartburg May 12, 2011 at 01:03 PM

    kako si ti nadarena, i za pjesme i za prozu, zašto ne nastaviš igru sudbine, baš me zanima što je dalje bilo s osmjehom dječaka?

  9. drazanas May 12, 2011 at 04:32 PM

    :)

  10. dave gahan May 13, 2011 at 09:36 AM

    lijepa pjesma, ali vidim da ni proza ne zaostaje

  11. maya77 May 16, 2011 at 11:03 PM

    :)

  12. drazanas Jun 06, 2011 at 04:01 PM

    Da, to je bila jedna jaka, vrlo jaka zaljubljenost. zato i jeste ova pjesma tako patetična. :)))

  13. dave gahan Mar 31, 2012 at 05:35 PM

    lijepa je pjesma, makar i ovako polovična :-)

  14. drazanas Apr 01, 2012 at 04:36 PM

    :)
    Budući da mu je tek 11 god. skroz me je iznenadio! A Dave, pa ne mora pjesma imati min 400 znakova!!! Mogu prenjeti neku emociju i u tri riječi!!! A šta bi da pišem haiku???