Misel je jednostavno bila takva, previse ponosna i inatljiva sa nekim pomalo starim principima ali to je ipak bio njen zivot pa je valjda znala sta je najbolje za nju.Kejti je davno digla ruke od toga da je pokusa usmjeriti u pravom smjeru jer joj nikad to ne bi poslo za rukom.Dok su tako sjedile i pricale dogdovstine,stigla joj je poruka od Arona kako bi jako zelio da je on tu pored nje od cega su se Kejti zarumenili obrazi p amu je samo kratko odgovorila brzo ce proci noc i svanuti novi dan pa cemo biti skupa.Bila je zatecena ovakvim njegovim gestama jer ipak nije ocekivala bas sve to odjednom,no sta ima da izgubi ako pokusa da bude sretna bez pesimizma koji je uvijek znala da izvuce iz najdubljih uglova svoje glave.Sumnjala je ona pomalo u sve sto je vezano za njega ,ali je ipak odlucila pustiti vrijeme da ukaze da li je u pravu ili ne.Kuci se vratila u odlicnom raspolozenju i odlucila se za leskarenje preed televizorom,godila joj je tisina koju je trenutno imala u svom okruzenju.Tu noc je imala kosmare da je proganjaju pa je se stalno budila da je jedva cekala da svane pa da se ustane.Sunce je vec bilo visoko na nebu kada j epozvala svog dragog da se dogovre zaizlazak, a zatim se spremila da ode u nabavku stvari koje su joj bile potrebne.ustedjevina koju je uspjela da stavlja po strani pocela je da se topi,a za posao joj nisu nista jos javili sto joj je unijelo nervozu i nemir da mozda i nece.Cijelo podne je provela setkajuci se tamo amo i kupujuci sitnice, a na samom izmaku snage krenula je kuci jer je mislila da ce ako ostane jos samo tren pasti u ''komu''.Na povratku kuci zazvonio joj je telefon i na zaslonu je vidjela da joj je broj bio nepoznat a se pitala ko li je.Bili je to sekretarica Elena kako bi joj saoptila divne vijesti da je primljena na posao i da sutra vec pocinje raditi.Kejti je jedva ostala da stoji na nogama zbog sretne viejsti koju je dobila.
Bila je presretna jer je upravo dobila najljepsu mgucu vijest koja ce ujedno da rijesi vecinu njenih problema.ovo je htjela proslaviti a kako i ne bi nakon toliko vremena zivotne kockice pocele su da se slazu jer sve do sada sto je postizala bilo je na tezi nacin,nikada na onaj laksi.Odmah je javila svojim najblizim koji su takodjer djelili njenu srecu jednako kao i ona,a zatim je nasula kadu vode i odlucila malo da se opusti.Malo je prezalogajila jer kad god bi trebala sa Aronom uvijek je imala nevjerovatnu tremu da nije mogla nista da jede.Spremila se i lagano krenula na dogovoreno mjesto.Sve joj je islo na ruku, noc je bila carobna kao da je iz bajke,nebo osuto zvijezdama,a vjetru ni traga.Aron je bio presretan zbog posla pa ju je obasipao po licu sa milion malih pusica,uzivali su jedno sa drugim da im se bilo tesko razdvojiti kad je doslo vrijeme,ali morali su jer je njoj ipak sutra prvi radni dan i nije zeljela zakasniti.Prvi radni dan bio je ugodan,bilo je znatizeljnih pogleda,ali nije se previse obazirala na to, trudila se da sto vise shvati sta treba raditi i sta se od nje ocekuje i kako bi na taj nacin opravdala povjerenje koje su joj ukazali.Dani su prolazili u poslu, vidjanju sa Aronom malo manje sa Sarom i Misel, tu i tamo ona i Sara bi odrzavale svoje stare rituale onoliko koliko im je to vrijeme dozvoljavalo.Dosla je i duga i dosadna zima, a snjom i hladnoca i sivilo pa su vise vremena provodili organizujuci neke sjedaljke kuci.Aron bi je svremena na vrijeme iznenadio malim sitnicama kojim se ona i te kako radovala i koje je oduvijek voljela.Ljubav im j esvaki dan sve vise i vise cvijetala.Novu godinu su slavili sa svojim prijateljima i bile je prelijepo utoliko jer su svi njeni voljeni bili okupljeni na jednom mjestu.Nova godina je prosla i sve je se nastavilo ako i dosad, nije unijela nekih novina osim da je i Sara konacno nasla srodnu dusu sto je Kejti bilo drago jer su svremena na vrijeme izlazili svi zajedno.
Polako je na prag stizalo i proljece pa je se Kejti osjecala vise poletnom,jedino ju je uznemiraval svadja koju su ona i Aron imali prije neki dan.Bilo je i dosad mali svadjica ali ova je bila malo jaceg intenziteta,jednostavno nekad je znao da pretjera ljubomornim ispadima sto je nju strasno zivciralo jer mu nikad nije dala povoda za to.Jednostavno nekad je trebala malo prostora samo za sebe, a on je uvijek trazio da su skupa.No na kraju bi svaku svadjicu uspjesno rijesili pa nij epuno raz,isljala ni o ovoj. Na poslu je napredovala,nizala uspjehe i svi su je zavoljeli jer je bila pristupacna i otovrena da svakom pomogne.Doslo je i ljeto, a sa njim i godisnji odmor pa su se Aron i ona odlucili na egzoticnu destinaciju da uzivaju u suncu i moru.Bio je to ne zaboravan odmor kojice Kejti pamtiti dugo dugo,cak sto vise prepricavace ih svojim unucima.Obilazili su obliznja mjesta, kupali se, suncali, naprosto uzivali u svemu sto ih je okruzivalo.U jednoj u nizu od vecera bilo je malo promjene, jednostavno osjecala je u zraku da joj se nesto sprema, a uz to bila je to njihova posljednja noc odmora.Dok su vecerali uz tihu muziku,svijece i slabasni povjetarac na Aronov znak prisao je konobar i na crvenom tanjiru donijeo kutijicu u obliku srca.Znao je Aron jako dobro sa detaljima sto je Kejti jako volila, jer bio je romatnican i znao joj je tu i tamo priredjivai iznenadjena,ali na ovakvo nije bila spremna.Predao joj je kutijicu iz koje je sjajio prsten i jedva da je cula njegovo pitanje''da li zelis sa mnom provesti ostatak svog zivota''.Kad se malo pribrala i obrisala suze radosnice naravno da je pristala.Ljubila ga je po cijelom licu ne obracajuci na paznju ljudi oko sebe,svi oni su bili ne bitni koliko je u ovom trenu bila bitna njena sreca i ljubav.Po povratku kuci obavjestila je svoje da se zarucila i da ce svadba biti na jesen i da se pocnu pripremati pritom posebno misleci na svoju kumu za koju je izabrala a koga drugog nego Saru.
Dani su prolazili u poslu, pripremama za vjencanje, slanjem pozivnica, pronalasku svega onog sto je potrebno mladoj,mladozenji,kumu i kumi.Izabrali su restoran koji su oni cesto posjecivali dok su se jos zabavljali ipak nisu htjeli nikakvu ekstravaganciju,jer uz njih ce ipak biti samo najblizi.Za vrijeme izlazaka njih dvoje bi pomno proucavali sve do sitnih detalja u slucaju da sta nije zaboravljeno ili propusteno,no njoj je dovoljan bio pogled u Arona da se osjeti smirena i sretna,on je bio sve ono sto je ona trazila mada je ponekad znao da pretjera sa nekim sitnicama,ali isto tako i da se iskupi.Osvanuo je i taj dugoocekivani dan,a Kejti je bila toliko nervozna da je jedva spavala neka dva sata i cinilo joj se da ce sve krenuti naopako posto joj je sve sto bi dotakla ispadalo iz ruku.Sara ju je morala cijelo vrijeme smirivati i govoriti kako je sve u najboljem redu inace bi Kejti pocela histerizirati.Dok joj je Sara pomagala da se spremi do najsitnijeg detalja mislila je da ce se onesvjestiti,zapravo da ce pasti u duboku komu iz koje se nece probuditi.Vjencanje je bilo kao iz bajke,restoran sav u bijelom sa bjelim ruzama,muzika as onakva kakvu su i trazili ma sve je bilo prelijepo,a kada su se navece upalile sitne lampice imala je osjecaj da sve to sanja.Dok su plesali svoj prci ples kao bracni par,Kejti je primjetila koliko je Aronu savrseno pristajalo sivo odijeo, uz njegov tamni ten i svjetle oci.Njenoj sreci nije bilo kraja jer se od danas ona i njen suprug nece odvajati,mada bilo joj je malo cudno recu suprug.Slavlje je trajalo do sitnih sati kada su se oni pokupili i otisli se malo odmoriti pa pravac medeni mjesec.
Na medenom mjesecu je bilo kao u snu,toliko su uzivali,Aron ju je mazio,pazio u svemu ugadjao.Stalno su hodali,krstarili sa brodicama,obilazili otoke.Nije bilo ljepseg vremena od tog na medenom mjesecu,jer znala je da ce kada se vrate nastaviti utabanom stazom i nece biti zajedno dvadeset cetri sata.Al to je zivot i ono sto je on nosio sa sobom.Zato vrijeme Sara i Misel su joj spakovale sitnice koje su ostale kako bi prebacila u Aronov stan gdje su odlucili da zive.Tako su se oboje slozili jer je njegov stan bio prostraniji i nije bio podstanar kao Kejti.Nakon povratka sa medenog mjeseca stvari su se vratile standarnom,posao,izlasci koji su sada bili rijedji jer nisu mogli sve da usklade.Nekada na prosto ni njih dvoje ne bi skupa tri sata provrli od posla koji im je zaostao.Ali Kejti nista nije smetalo dovoljno je sto je znala da je samo njen i osmijeh joj ne bi silazio sa lica.Do nedavno je mislila kako su joj sve ladje potonule i da nikad nece isplivati,ali njena ladja je ipak na povrsini.Vrijeme je prolazilo u poslu,posjetama bliznjih, povremenim izletima, a onog trena kada je Kejti saopstila Aronu da ce postati tata nije bilo kraja njihovoj sreci jer ce dobiti malog andjela koji ce sve to upotpuniti.
Top ocjena: leptirich 18 5
sviđa mi se !!!!
tako romantično...
hvala vam.
leptiriću, ovo je odlično!!! jedva čekam nastavak. pišeš baš s lakoćom...
hvala maya,kad imam inspiracije, a kad nemam onda ne ide nikako :(
čekam dalje...
evo dodala sam..:)
e a što dalje...