Zaspao sam. Sanjao sam da sam gledao televiziju i da me neka ruka povukla u svijet sličan našem, samo što je sve bilo suprotno. Ljudi su me pitali zašto nosim odjeću i zašto imam kosu. Otišao sam u školu. Odrasli su mi rekli:"Mali, idi u tvornicu kao i sva ostala djeca!" Otišao sam u tvornicu gdje se sve plaćalo hranom. Sreo sam jednog čovjeka i pitao ga kako da pobjegnem. Rekao mi je da moram otići i uništiti tu ruku.
U tom svijetu ljudi su se vozili tako da auto drže na leđima. Našao sam neki auto i sa njim na leđima prešao sam ceste, preplivao more i stigao do Amazonije. Prolazio sam kroz rijeku Amazonu. U njoj su me pratili: pirane, električne jegulje, krokodili, riječni psi i male ribice koje privlači urin pa ti se uvuku u spolovilo i grickaju ti meso iznutra.
Preplivao sam rijeku i došao do hrama. Na ulazu je bio zid sa četiri cigle. Samo jedna je bila prava, a ostale bi aktivirale smrtonosne zamke. Odmaknuo sam se 4 metra i počeo bacati kamenje.
Od prve sam pogodio pravu ciglu i prolaz se otvorio. U prostoriji je bio uski kanjon kroz koji je tekla lava, a preko kanjona bili su samo ostaci mosta. Uz zalet od 20 metara uspio sam skočiti na jedan dio mosta i preskočiti na drugu stranu. Odmah sam ugledao ruku koja me uvukla u ovaj čudni svijet. Zamahnuo sam čekićem. U tom trenutku prema meni su prilazili desetorica kostura. Uplašio sam se, ali budući je ovo svijet u kojem je sve suprotno, i oni su se uplašili mene i skočili u lavu. Razbio sam ruku. I probudio se.
drago mi je da se Drazanas vratila...makar i putem uradka svog sina :-)
super je tekst, pohvale mladom autoru... vidi se da djecak ima nesto maminog ;)