Jos od malena svi smo sanjali kako cemo jednog dana docekati svog princa na bijelom konju, al danas princevi pa gotovo da su izumrli. Ostaju samo bajke.Ljubav je cudno stanje, jer nas cini sretnima, ali i tuznima zbog boli koju moze i tekako da donese. Ja sam o svojoj oduvijek sanjala, ali nisam bila sigurna da ce doci na moja vrata. No, kada je dosla sve se promijenilo, svijet je bio ruzicaste boje, dan je bio ljepsi, a jutro sladje. Vratila se vjera da na ovom svijetu jos uvijek ima ljubavi.Sada je sve sladje jer znam da ima neko ko me iskreno voli i ko se za mene bori.Zbog njega sam sretna, zbog njega se smijem, zbog njega sam vesela.No nije uvijek tako bilo, bilo je i boli, slomljenog srca koje ce tada sam mislila da prestane da kuca. Ali takva iskustva nas ucine jacim, nauce da ljubav nije uvijek sjajna, ali da moze biti. Jer ipak ljubav je ta koja pokrece svijet, jer kad smo sretni onda sve lakse podnosimo i uspone i padove, jer znamo da ih imamo skim podijeliti.Nisu bitne prosle stvari, bitne su sadasnje i oni sto su uz nas. Svako lose iskustvo doprinjelo je novom saznanju. Jer ono sto nas ne ubije ucini nas samo jos jacim.
Ojaca nas za bitke koje predstoje,a takvih je mnogo.Ljubavnijeuvijek slatka kao med I grozdje,vec zna da bude kisela i gorka.Osjetila sam to na vlastitoj kozi i svaki pad bio je samo dobar ucitelj za naredni uspon.Sjecam se kao da je jucer bilo,setnja pored jezera,topla ljetna augustska noc I blagi povjetarac stvorili su neopisivu atmosferu kada su mi prisla dva smedja oka boje badema I crne kose.Oborio me s nogu na prvi pogled I znala sam da me pogodila amorova strelica,bila je to ljubav na prvi pogled, ona od koje vam se zeldac grci,a noge podrhtavaju tako da jedva stojite na njima.uzivala sam u njegovim pogledima,spontanim dodirima,osmjesima,ma ukratko receno uzivala sam u njegovoj blizini.Mnostvo obecanja,a samo poneko ispunjeno.Htio je vise od zvota zudio za provodom, ludovanjima.A ja sam ga volila vise no zivot svoj,bio mi je potreban kao vazduh koji disem, kao vodu koju pijem.vrijeme je prolazilo,a mi nikako da postanemo par,sve se svodilo na susrete koji su bili ne planirani,na povremene pozive.Bio je sebican da bi me pustio na miru, a kukavica da bi se borio.Svaki pokusaj da ga zaboravim on bi uspjesno rusio kao kulu od karata.Vrijeme je prolazilo,a mi se nismo mrdali sa polazne tacke I ko zna koliko dugo bi da sudbina nije odlucila da umijesa prste I spoji nas na istom onom mjestu gdje smo se upoznali.Nije bilo sretnije od mene,pa konacno nakon godine bili smo skupa, osmijeh nije silazio sa lica, svijet je nekako postao bolji, a boje drugacije.No,kako to uvijek biva sreca je srusena samo jednim potezom,njegovom odlukom da mu treba predah,a ja sam sutila kao zalivena jer nisam znala sta drugo.Svaka rijec urezala se duboko u srce I slomila ga na dijelove,dijelove koje nije bilo moguce sastaviti.Milion pitanja,a ni jednog odgovora.Svijet je poceo da tone,a ja sam se borila da ostanem na kopnu.
Zivotni samar toliko snazan mislila sam da necu podnijeti.dani su se vukli kao godine, kao da su I oni prkosili svemu,a ja sam kopnila.I pored svega toga I dalje me nije ostavljao na miru, dirao je ranu koja je krvarila I bila svjeza.Odupirala sam mu se, ali uzlud jer ljubav je bila jaca I dovoljno je bilo da me pogleda I zagrli pa da zaboravim sve ono prije.Nije tu bilo namjere za pomirenjem tu je bila u pitanju samo slabost I ne odlucnost, a ja kao budala potajno sam se nadala da je mozda dosao pameti. I tako bi islo I nedogled da se nije desila prekretnica koja je promjenila sve I ubila posljednju mrvu moje ljubavi prema njemu.nakon poziva da dodjem u kafic gdje radi stvari su osttale kristalno jasne.Priznao je da me voli, ali da ne mozemo biti skupa jer ima stvari koje treba da sredi I da je zbog toga bolje da se ne vracamo na staro.A sta je bilo sa mojih zelja, mojih osjecanja bilo je nevazno jer on je tako odlucio. Srusio je moje snove, nade, ocekivanje jednom odlukom, jednom rijecju,I slomio onaj komad srca sto je preostao.Suze su same lile poput nabujalih potoka nakon dugih kisa,nije me bilo briga sto su me gledali u cudu, nisu znali da je umrla jedna ljubav u meni kao I nada da ona uopste postoji.Jedva sam cekala da zaspem I prespavam taj dan nadajuci se da je to samo sve okrutan san.Al budjenje je bilo poput samara jer je sve to realnost.Toliko bola mislila sam da srce nece izdrzati I da ce samo jednog trena prestati kucati.
Prolazili su dani,a ja sam se borila sa tugom I bolom koji nisam znala gdje da smjestim,da sam bar imala kofer u koji gamogu zakljucati I baciti niz rijeku,ali ne bio je tu kao stalni podsjetnik na propalu ljubav I surovu cinjenicu da ga moram izbaciti iz srca,ne znajuci kako.Zaklela sam se da nikada nikoga vise necu voliti kao njega I da ce se svaki dobro potruditi da bi me osvojio.Vrijeme je prolazilo I rane su malo zacijeljivale,a I ja kao da sam se preko noci osvijestila tek tad sam zapravo vidjela kome sam ljubav posvetila.Nakon toga nismo se puno sretali,a i kad bi se sreli namjestila bi takav osmijeh da bi on bio zapravo taj koji je mislo da meni nikad nije bilo stalo.Zivot je tekao dalje,a ja sam morala da se borim,zivim I uzivam.Nije bilo ljubavi,samo simpatija,ali ja sam I bez toga uzivala u zivotu punim plucima.I onda opet kao da sve to sto je bilo snjim nije bilo dovoljno,sudbina se opet odlucila poigrati samnom.Godinu dana nakon totalnog prekida svake komunikacije izmedju nas porazila me informacija I slomila posljednji atom moga bica, razbolio se I umro,a da ga ja nisam ni vidjela,a kamoli cula.Bol je bila neopisiva,oluje koje su se odvijale u meni bile su poput uragana,dusa se kidala,a srce ponovo krvarilo.bez obzira na svu bol koju mi je prouzrokovao nisam mu zeljela takav kraj I dalje sam ga volila.Danas se ne sjecam previse od tog bolnog dana,osim tuge,bola i praznine koja je ostala.pokusavam da potisnem duboko u sebi jer je previse bolno,samo se nadam da je otisao na bolje mjesto I u neki bolji svijet.Uspomene na njega bice uvijek tu kao podsjetnik na jednu ljubav koja nije bila dovoljno jaka da opstane I dovoljno snazna da se bori sa preprekama koje su bile stavljane pred nju,ali sada znam da me zapravo volio i koliko je bio nesebican da me je se radije odrekao nego povrijedjivao.
Tada to nisam znala,ali sada I te kako znam.Dugo vremena poslije njega trebalo mi je da se oporavim I vratim vjeru u ljubav, u njeno postojanje, da prestanem druge kaznjavat, no nije bilo lako, ali sam ipak uspjela. Bilo je trnovitog puta, uspona I padova, ali poslije svakog pada ja sam izasla jaca sa novim iskustvom I novim saznanjem, jer sve sto sam ucila I naucila, naucila sam iz sopstvenih gresaka.danas kada se osvrnem na sve ono sto se izdesavalo I sto je bilo,shvatim samo da je to zivotno iskustvo koje vecina od nas prodje I dobra skola za ubuduce, jer niko ne moze zivjeti u proslosti, od nje se ne zivi, zivi se u sadasnjosti I ono sto snjom dolazi.A moja sadasnjost je ruzicasta I puna ljubavi jer sam pored osobe koja me nesebicno voli I koja je spremna zbog mene da ode I na kraj svijeta ako ja to zatrazim.nisam vjerovala da cu I ja takvu ljubav imati, ali najbolje stvari se dogode onda kad im se nadate najmanje.
Top ocjena: leptirich 18 4.5
čekam nešto napisano..
sviđa mi se, malo su mi konstrukcije- ne baš spretne...kuda ovo vodi, vidjet ćemo...
hvala, ovo je bilo brzinski..hehehe
leptiriću, ovo mi se sve više sviđa!!!
Hvala...ima jos al znas vec kakva su pravila...
ma znam... zakaj se ne ulogiraš na chat da te čujem malo?
ma snalazim se jos, ;)
evo i mene, dobro izgleda, zato five
stisni, stisni, igraj, igraj
hvala,skywalker..