Prošla je zima, proljece ide,
ide, ide dvesta na sat.
Prošla je zima,vec se bila
popela svima na vrat.
Nije znala zima kako je nama,
jakna, kaput i šal.
Sada ptice po nebu plešu,
najavljuju proljetni bal.
Djeca se cuju, napolju lete,
kao listovi pokraj puta.
Nema te tuge, da utiša dijete,
koje je napolju bez kaputa.
Popustila je zima šavove svoje,
kojima smo bili vezani mi.
Ljudi se voziti više ne boje,
i neće se više klizati.
Idu, idu proljetni dani,
Oblaka nema i sunce sija.
Svi su već zaboravili zimu,
svi, pa s njima i ja.
Tmurni dani kao noći,
sada su prošlost naša.
Djeca sada ne sklapaju oči,
i ne jede im se kaša.
Samo jedan čovjek pokraj puta,
spava ispod vrbe stare.
Šta li sanja svak' se pita,
da li sanja i on mornare?
Mornari sada na put kreću,
put, sanjiv i drag.
Svi im sada poželimo sreću,
da se sretni vrate nama u grad.
Oblaka nema i sunce sija.
Svi su već zaboravili zimu,
svi, pa s njima i ja.
Tmurni dani kao noći,
sada su prošlost naša.
Djeca sada ne sklapaju oči,
i ne jede im se kaša.
Samo jedan čovjek pokraj puta,
spava ispod vrbe stare.
Šta li sanja svak' se pita,
da li sanja i on mornare?
Mornari sada na put kreću,
put, sanjiv i drag.
Svi im sada poželimo sreću,
da se sretni vrate nama u grad.
Sinoć kada sam išla u trgovinu, zastao mi je pogled na mladom mjesecu. Vratila sam se kući i napisala ovu pjesmu. Nema baš neke veze sa naslovom knjige ali nadam se da će vam se svidjeti pjesma.
Mjeseče gdje si danju kad nam trebaš?
Da li iznad neba vrebaš?
Da li nas pratiš, da li nas gledaš?
Mjeseče gdje si danju kad nam trebaš?
Da li ti zvijezde društvo prave?
Ili ti samo samoću kvare?
Da li si budan ili spavaš?
Mjeseče gdje si danju kad nam trebaš?
Pogledaj nas malo, zaustavi let.
Pogledaj ovaj naš propali svijet.
Da li smo sretni, da li znaš?
Mjeseče gdje si danju kad nam trebaš?
Utjehu tražimo u ljubavi vječnoj,
U ljubavi vječnoj, u pjesmi tečnoj.
Gdje si da nam sjaj svoj daš?
Mjeseče gdje si danju kad nam trebaš?
Mjeseče gdje si danju kad nam trebaš?
Da li iznad neba vrebaš?
Da li nas pratiš, da li nas gledaš?
Mjeseče gdje si danju kad nam trebaš?
Da li ti zvijezde društvo prave?
Ili ti samo samoću kvare?
Da li si budan ili spavaš?
Mjeseče gdje si danju kad nam trebaš?
Pogledaj nas malo, zaustavi let.
Pogledaj ovaj naš propali svijet.
Da li smo sretni, da li znaš?
Mjeseče gdje si danju kad nam trebaš?
Utjehu tražimo u ljubavi vječnoj,
U ljubavi vječnoj, u pjesmi tečnoj.
Gdje si da nam sjaj svoj daš?
Mjeseče gdje si danju kad nam trebaš?
Top ocjena: Hana13 4 5
Ok, prva ti je pjesma pa neću biti preoštra :) Čitam ju i taman osjetim strast i idući stih ju negdje izgubim. Imam osjećaj da si krenula, uhvatila "tu neku emociju" koju si htjela prenijeti, i da si se odjednom skoncentrirala na rimu, i emocija mi se gubi. Možda sam u krivu? Zadnji stih mi totalno odudara od cijele pjesme, a ovaj "Nema te tuge da utiša dijete..." me se dojmio!
Veselim se drugoj pjesmi!!!
Hvala na lijepim komentarima!
Nisam baš nešto vješta u pisanju a i imam 13 godina i tek počinjem da pišem. Malo sam požurila sa objavljivanjem i treba je još urediti!
Voljela bih nešto da ti pokažem prije nego što objavim ovdje. Dok sam pisala ovo, sinula mi je ideja da bih možda mogla da napišem pjesmu pa sam ovu i napisala. Poslat ću ti porukom odlomak i ako možeš da mi daš nekoliko savjeta.
meni je pjesma za 13-godišnjakinju baš lijepa
i ova mi je dobra, bravo mlada damo :-)
svaki početak je težak,al zato nemoj odustajat...za svoje godine ovo je vrhunski napisano, s vremenom i riječi će dolazit puno bolje i popunit će ti pjesmu kako treba... još jednom bravo!
Hvala! :)
Ok, moj veliki gaf, nisam skužila da se radi o djetetu! Oprosti Hana! Primjedbe ti ubuduće šaljem porukom :)
a i pjesme su kao bajke...