Knjige koje je započeo Hana13 (2)
Zadnji odlomci
Svi Hana13 odlomci (5)-
Pitao ju je koje ona i šta radi u njegovom dvorištu. Ona je zaplakala. Znala je da osjeća nešto prema tom čovjeku, ali nije htjela to dam u kaže. Mislila je da će shvatiti sam. Ali nije. Otjerao ju je iz dvorišta i rekao da se ne vraća više I da je ne želi vidjeti. Tužna je otišla kući. On je ponovo sjeo ispod hrasta I razmišljao ko bi ona mogla biti. Odjednom se sjetio djevojke koju je zatekao u šumi. Pomislio je da bi to možda mogla biti ona. Trčao je za njom koliko ga noge nose. Nije mogao da je pronađe jer nije znao gdje živi. Ona je već bila predaleko. Kako se sve više udaljavao od kuće, sve je više mislio na nju. Tu noć nije mogao da zaspi. „Pronaći ću je. Moram!“ – rekao je toliko glasno da su sve ptice poletjela sa grana. Ona je kod kuće sjedila i plakala. Prođe tako nekoliko tužnih dana za njih dvoje. Odjednom neko pokuca na njena vrata. Probudila se nada u njoj da je to možda on. Kada je otvorila vrata, nije bilo nikoga. Nasmijala se i zatvorila vrata misleći da nema hrabrosti da joj pogleda u oči poslije zadnjeg susreta. Uzalud je čekala da ponovo vrata zakucaju. Ali nisu. Nije to čak ni bio on. Bila su to djeca kojima je bilo dosadno pa su tako ubijali dosadu. On je sjedio kući i još uvijek mislio o njoj. Tražio ju je svugdje ali je nije mogao pronaći. Sjetio je se da nije tražio na drugom kraju grada. Uzjahao je konja i pošao. Kucao je na sva vrata osim na jedna. Kada je stigao tamo i pokucao, niko nije otvarao. Kuća je bila sva propala. Pomislio je da niko tu ne živi, kad odjednom, vrata se otvoriše. Ugledao je djevojku iz šume. Nije znao šta da kaže. Iz krupnih očiju su mu krenule suze. I ona je zaplakala. Pustila ga je u kuću. Pričali su tako dugo, dugo... Na kraju je skupio hrabrosti i rekao joj je da je oženjen. Ona je sjedila ukočena i na licu joj se moglo vidjeti razočarenje i izgubljena nada. Rekla mu je da bi trebao krenuti kući i da ga žena čeka. On je tada shvatio da je ona tužna zbog toga što joj je rekao. Volio ju je, i ona je njega, ali je prošlo dugo vremena odkad se nisu sreli, a on je započeo novi život u kojem nema nje. Tu noć se nije vraćao kući. Lutao je gradom i pio. Ujutro su ga našli u malom potočiću. Bio je sav prljav i mokar. Kad je došao kući, žena ga je pitala gdje je bio sinoć. Rekao joj je da se napio i da se ne sjeća više ničega. A sjećao se. Nije smio da kaže da je bio kod djevojke iz šume. Znao je da neće moći više biti u braku, ali nije znao kako to da kaže svojoj ženi, a i sve što se vidjelo u dvorištu, nije bilo njegovo. Bilo je to vlasništvo njegove žene. Nije mogao da je ostavi sada kad nema ništa. Morao je da nađe posao i da kupi sebi kuću da bi mogao da preživi... Dugo je tražio posao. Svima je bilo čudno zašto traži posao kada ima sve kod kuće,a on ne bi ništa rekao. Prođe tako mjesec dana a on još uvijek nije našao posao koji bi mogao da radi. Jednom prilikom, dok je šetao ulicom, ugledao je čovjeka koji je otvarao trgovinu i trebao mu je pomoćnik. Prišao je čovjeku i pitao ga da li može da radi kod njega. Čovjek nije ni slutio da je on bogat čovjek. Zaposlio ga je i rekao mu da može da počne već danas. Bio je radostan što nije zavisio od žene. Počeo je da reda stvari po policama kako mu je gazda rekao. Bilo je puno posla oko otvaranja nove trgovine. Radio je do kasno. Kada je završio, krenuo je kući. Na vratima ga je dočekala uplašena žena. Vikala je na njega i plakala. Kada se malo smirila, pitala ga je gdje je bio. Rekao je da je našao posao i da ne želi da više zavisi od nje. To ju je potreslo. Znala je da nešto nije u redu. Zaspali su bez svađe to veče. Ujutro kada su sjeli da doručkuju, rekao je da moraju razgovarati o nečemu jako važnom. Slušala je pažljivo dok je govorio o njihovom braku i godinama koje su proveli zajedno. Na kraju je rekao da bi se trebali razvesti. Iz krupnih očiju su počele padati bistre suze. Nije mogla da se suzdrži. „Zašto želiš razvod?“ – upitala je. „Sreo sam djevojku koju sam upoznao prije tri godine i zaljubio se u nju.“ „Zašto mi nisi rekao to prije nego što smo se vjenčali?“ „Nisam imao ništa osim male kolibice u kojoj sam živio. Ti si mi pružala topli dom i hranu. Zato sam se oženio tobom.“ „Ja sam te voljela, ali ti to nisam nikada rekla jer sam se plašila ovoga.“ Kada je to čuo shvatio je da je ne može toliko povrijediti i ostaviti je ali srce mu je govorilo drugačije. Odlučio je da pričeka još malo.
-
Sinoć kada sam išla u trgovinu, zastao mi je pogled na mladom mjesecu. Vratila sam se kući i napisala ovu pjesmu. Nema baš neke veze sa naslovom knjige ali nadam se da će vam se svidjeti pjesma. Mjeseče gdje si danju kad nam trebaš? Da li iznad neba vrebaš? Da li nas pratiš, da li nas gledaš? Mjeseče gdje si danju kad nam trebaš? Da li ti zvijezde društvo prave? Ili ti samo samoću kvare? Da li si budan ili spavaš? Mjeseče gdje si danju kad nam trebaš? Pogledaj nas malo, zaustavi let. Pogledaj ovaj naš propali svijet. Da li smo sretni, da li znaš? Mjeseče gdje si danju kad nam trebaš? Utjehu tražimo u ljubavi vječnoj, U ljubavi vječnoj, u pjesmi tečnoj. Gdje si da nam sjaj svoj daš? Mjeseče gdje si danju kad nam trebaš?
Zadnji komentari
-
Hvala! :)
-
Super je odlomak... jel pises jos jedan?