Rad u kafiću nije bio težak, no ubijalo me nespavanje i naporna ekipa koja je tražila provod i mene pokušavala uvući u priču. Ne, ne smijem posustati. Počela sam razmišljati ovako: završit ću opet u lošem društvu, trebala bih pronaći bolji posao da se maknem iz predgrađa. No, bolji posao znači i određene vještine i znanja koja sam svakako imala, no nisam ih namjeravala više ikada koristiti. Nakon što sam magistrirala marketing i dobila promaknuće u boljoj marketinškoj firmi, a koju neću imenovati, dobila sam projekt na reklami za poznatu marku cigareta. Nisam bila oduševljena jer je na snagu trebao stupiti zakon koji brani reklamiranje cigareta. Nitko drugi nije htio prihvatiti projekt, pa su ga dali meni-ili ćeš proplivati, ili ćeš se utopiti. Radila sam danonoćno kako bih napravila najbolji posao obzirom na prijetnju novog zakona. Kada je sve bilo gotovo i odbor je reklami dao zeleno svijetlo, izglasan je zakon o zabrani reklamiranja cigareta. Nisam bila u tijeku jer sam ležala kući sa 40 temperaturom u gripi, a od mojih kolega iz ureda mi nitko nije javio promjenu. Reklame su uredno puštene i nitko ih nije stopirao. Ja sam trebala biti ta koja je partnere trebala obavijestiti da ih povuku, ali nisam. Tužili su nas jer je njih tužila država. Radilo se o milijunskim iznosima. U javnosti je krenula velika kampanja o nepušenju. Do tada nisam pušila, no nisam mogla podnijeti pritisak u firmi koja je umalo bankrotirala uslijed tužbe i dragovoljno dala otkaz. Tada sam propušila, sakrila diplomu u sef, pod ključ i dobrano se naroljala. Nisam se trijeznila tri mjeseca, upoznala sam na jednom od brojnih tuluma po kojima sam hodočastila Doca i sve je krenulo brzinom munje nizbrdo.
Hotelska soba mi se nakon nekoliko sati premetanja po prošlosti učinila premalenom. Otišla sam do prozora i otvorila ga kako bih udahnula svježi zrak olujne noći. Boca je bila na pola praznom, leda više nisam imala. U glavi mi je bilo još gore, bubnjalo je poput udara gromova koji nisu prestajali. Nisam bila u stanju izaći u noć i protegnuti noge kako bih se razbistrila. Možda ipak ovo nije bio najspretniji način odlučivanja noćas. Više ni u što nisam bila sigurna, kao i mnogo puta prije, razmišljanje nisam voljela jer mi je bilo preteško. Nekako bih uvijek došla do zaključka da je u mojem životu uvijek bila prisutna neka loša vibracija, nešto loše što me pratilo u svim važnijim trenucima života. Ponovo mi se crnilo uvlačilo u svaku poru moga bića. Ljigavo, mračno crnilo koje nema kraja. Namirišem ga, pogledam u njega, ono zuri u mene svojim beskrajem i hladnoćom. Došlo mi je da vrištim dok ne nestane! Kako se boriti protiv te ljige? Zgrabila sam jaknu i izletjela iz sobe zalupivši vratima usred crne noći. Odlazim na kišu, možda je isperem sa sebe, možda oluja potjera crnilo i očisti me.
Žurim niz dugačak uzani hodnik do lifta kojeg pozivam. Steže me u grlu, trbuhu, mozgu. Ne mogu disati... Srećom lift dolazi i spušta do praznog predvorja. S desne strane za prijamnim pultom sjedi muškarac u bordo uniformi, srednjih godina. Začuđeno me pita: „ Gospođice, jeste dobro?“ Odmahnula sam glavom i produživši korak prema izlazu promumljala: „Da, da.“
Žurim niz dugačak uzani hodnik do lifta kojeg pozivam. Steže me u grlu, trbuhu, mozgu. Ne mogu disati... Srećom lift dolazi i spušta do praznog predvorja. S desne strane za prijamnim pultom sjedi muškarac u bordo uniformi, srednjih godina. Začuđeno me pita: „ Gospođice, jeste dobro?“ Odmahnula sam glavom i produživši korak prema izlazu promumljala: „Da, da.“
Izlazim u noć osvjetljenju sjajem velikoga grada ispranog olujom. Dišem ubrzano dok mi kiša miluje lice, kosu, tijelo... Osjećam je po cijeloj sebi i napokon mogu udahnuti, a da ne ostajem bez zraka. Dišem i hodam. Da, to mi je trebalo. Ulice su puste, samo protutnji muklo pokoji automobili ili taksi vozeći posljednje klijente pred zoru. Ne mogu i ne želim više misliti, prisjećati se. Moram dalje, ne mogu se vraćati. Lice mi je sada mokro ne samo od kapi kiše, već i od mojih suza. Plačem.... A tako dugo nisam!
Potpuno rastrojena žena brzim korakom grabi niz glavnu ulicu grada pred svitanje. Oluja se smiruje i nebo se crvenim trakama hvali kako je istisnulo noć. Vjetar se smiruje, grad je okupan, zrak čist. Što donosi novi dan? Novi početak, odluke koje će nekima promijeniti život iz korijena?
Otkucaji srca. Tok-tok-tok.... Otvaram oči. Zatvaram ih. Ne želim ih otvoriti, to znači da ću se morati probuditi. Tok-tok-tok... To je sve što želim osjećati. Otkucaje vlastitoga srca. Sigurna sam da mi srce ima poveću rupu i ne znam kako uspijeva i dalje pumpati krv. Živa sam. Tok-tok-tok... Mora da jesam kada osjećam srce. „U redu, znači, zaspala sam i uspjela malo doći k sebi nakon sinoćnje katastrofe“, govorim na glas.
„To je zbilja nešto što si više ne želim priuštiti, to - suoćavanje. Da, sa samom sobom“, nastavila sam govoriti kako bih se ohrabrila ležeći na krevetu u sobi koja je bila poprište sinoćnjeg malog rata. Okrenula sam broj recepcije i javio mi se mladenački glas: „Dobar dan. Kako vam mogu pomoći?“ Pomislila sam-nitko mi više ne može pomoći i zatražila obilan obrok u sobu 525.
Potpuno rastrojena žena brzim korakom grabi niz glavnu ulicu grada pred svitanje. Oluja se smiruje i nebo se crvenim trakama hvali kako je istisnulo noć. Vjetar se smiruje, grad je okupan, zrak čist. Što donosi novi dan? Novi početak, odluke koje će nekima promijeniti život iz korijena?
Otkucaji srca. Tok-tok-tok.... Otvaram oči. Zatvaram ih. Ne želim ih otvoriti, to znači da ću se morati probuditi. Tok-tok-tok... To je sve što želim osjećati. Otkucaje vlastitoga srca. Sigurna sam da mi srce ima poveću rupu i ne znam kako uspijeva i dalje pumpati krv. Živa sam. Tok-tok-tok... Mora da jesam kada osjećam srce. „U redu, znači, zaspala sam i uspjela malo doći k sebi nakon sinoćnje katastrofe“, govorim na glas.
„To je zbilja nešto što si više ne želim priuštiti, to - suoćavanje. Da, sa samom sobom“, nastavila sam govoriti kako bih se ohrabrila ležeći na krevetu u sobi koja je bila poprište sinoćnjeg malog rata. Okrenula sam broj recepcije i javio mi se mladenački glas: „Dobar dan. Kako vam mogu pomoći?“ Pomislila sam-nitko mi više ne može pomoći i zatražila obilan obrok u sobu 525.
„Zabrinut sam za nju“, rekao je Robert. „Ne javlja se na mobitel, nije u onom malom stančiću.“ Tea ga je sažalno pogledala: „Mislim, ti nećeš nikada odustati. Nakon svega, ne znam što bih ti rekla“ i duboko uzdahnula. Robert je znao da ga žena razumije. Dugo je bio ljut na sestru nakon onoga sa Paulom. Osjećao je bijes, nemoć. Doca je nazivao porokom. Nikada mu se nije sviđao i smatrao je kako je njihov odnos nezrdav. „Ako te voli, neka te učini poštenom ženom i nađe pravi posao!“ znao je prigovarati. Znala je koliko je brat voli, da je dijelom u pravu, ali putevi srca su čudni. Nakon što ga je prošao fazu ljutnje, počeo se neopisivo brinuti jer mu se nije javljala. Doznao je kako se zaposlila u onom bijednom kafiću i gdje živi. Nije smogao snage učiniti zadnji korak, prići joj i reći kako će sve biti u redu. Volio ju je oduvijek, no još više od onog dana kada ju je ostavio samu na livadi i kada ju je skoro grom pogodio. Ne bi s time mogao živjeti, od tada se zakleo kako će ju čuvati. Najviše ga je šokiralo kada je onaj dječak poginuo u istoj situaciji. Tada mu se svijet izokrenuo, postao je svjestan svoje gluposti. Kada se rodila Paula, sestra je bila uz njega i dijelila njegovu beskrajnu sreću rođenja vlastite krvi. Bio joj je zahvalan jer se bojao. Kada god bi upala u nevolju, a to je bilo često, nastojao joj je pomoći. Jednom joj je pronašao posao voditelja marketinga u malom lancu brze hrane. Nikada se nije pojavila na razgovoru. Nestala je na pola godine. Bila je sa Docom.
Top ocjena: maya77 83 5
Maya77, dao sam ti dobru ocjenu jer nekog smisla ima i ne pišeš loše. Međutim, po meni, moraš se odlučiti da li će biti horor ili triler. O imenu naslova knjige da ne govorim. Što ti to znači "uvid"?
Ne znam, možda ti se pridružim a možda ću otvoriti i svoju knjigu...
Slažem se sa skywalkerom...Od mene trojka
hvala obojici na komentarima. što se tiče naslova, mislim da ću ga promijeniti, a što se tiče žanra, vidjet ćemo tijekom procesa...
meni je ok, zanima me sljedeći odlomak! spba, pelin, krevet (i to tvrdi), lol
Maya77, daj droge, sexa, alkohola...to prodaje knjige.
ma meni ovo je skroz ok !!! dobar početak, zanimljiv, vuče na još :-) samo tako Majo !!!!!
Majo, ne daj se ti. Dobro pišeš. Samo tako dalje...
ti si pravi pisac, stvarno si moram dati truda i probati te nadmašiti
man, ovo dobro zvuči
za tebe mayo ovaj put 5 (prvi puta podcjenjujuća trojka)
muy bien
ovo ti je super...
tnx leptiriću... malo sam zapala u krizu za dalje... bit će!
bome se rspisala... odlično
proci ce, svima nam to dodje...: )
svaki put sve bolje, sve mi se vise svidja..
Teško je dati ocjenu. Ne znam u odnosu na što da ocjenjujem. Još sam svjež na ovoj stranici, ali imam se potrebu javiti i opisno te ocjeniti sa "obečavajuće".