Djeco, podsjetite nas na ovo tiho brojanje uvijek kada smo u potrazi za strpljenjem i novim razumijevanjem...


Kada mi dijete mudro postavi pitanje,
brojim do 10... i ne dam egu da odgovor pošalje.
Jer dijete me ne treba za odgovore,
nego za slušanje...
... i tada samo tiho brojim,
u ritmu sa srcem svojim.



Vdi me, vidi me, to sam ja!
Sve što možeš ti, mogu i ja!
Ako me potvrdiš, moći ćeš me vidjeti,
ali kad strpljenje, tihim brojanjem,
izgradiš!



Kažem ti, život je lijep, ti možeš sve!
Korak je tvoj pokret lak,
sve što ćuješ i vidiš neki je znak!
A ja te gledam, u sebi brojim
i sa svakim udahom sve više te volim...


U dodiru mora i u sjeni sunca,
ogleda se svijet
iz tvog srca.
Dahom te nosi, vjetrom ti šapće...
...budan... uvijek budan budi!


Ne, ta djeca uistinu nisu "naša" djeca...
Sjetite se, ona su iz slobode i svijetla,
iz jezera i stabla, cvijeta i tišine...
Neka to sjećanje kao sunce bljesne
i nikada ne mine...
...neka zauvijek u brojanju ljubavi ostane!