Ch1.

BEGINNING OF THE END

I nakon svog tog vremena,osjećam se živo.Po prvi put nakon svega.Ovako želim ostati do kraja života.Do tada imam samo njega i Almu.
Vraćam se unazad,oh koliko smo uspjeli.Mi,sve sami.Počevši od onog dana...

Druga godina srednje škole,najbolje prijateljica s mnihe desne strane,kišan dan..ulazimo u kantinu,razgledamo ljude..
-''Alma,vidi ko sjedi sa Sarom.'' rekla sam joj.
-''Kažu da joj je to rođak.''
-''Znaš li kako se zove?'' upitala sam.
-''Ne znam,ali kažu da je iz Baze.Nije sigurno,od tamo niko ne dolazi ako nije zombi ili nešto.''
Slatko smo se nasmijale.Mi smo bile one djevojke kohe su nosile knjige,obuvale tenisice,prevelike veste i pullovere,i da; mi nismo bile popularne.Ćutale smo nekoliko minuta i jele svoje užine.

-''A da idemo do Sare provjeriti kako se zove?'' prekinula sam tišinu..
-''A neću,nisam ja dobra s njom do te razine da sjedimo za istim stolom...''
-''Upravu si..''

I sjedile smo tako same par metara od njih.Svi su gledali u skupe mobitele,djevojke su gledale u pridošlicu za Sarinim stolom a ja i Alma u naše knjige.Slatko sam jela salatu s piletinom i pila sok od naranče,gledajući u svoju knjigu Moratl Instruments-a,dok je Alma čitala Vampirsku Akademiju.Bacala sam pogled preko knjige na onog momka.Bio je tamnoput,crnokos,visok..Hladan i gorko-privlačan pogled je upućivao Sandy,koja je sjedila pored Hannah za Sarinim stolom,dok je Sara hvatala neznanca za ruku govoreći mu nešto,ali on je skamenjen gledao u Sandy s ubitačnim pogledom i ravnodušnim izrazom lica.Tako je privlačan.Izgleda kao da je izašao iz neke knjige.Upravo se podizao iza stola,navukao crnu jaknu na sebe i popravio hlače preko marti.Svi su gledali u njega.Dosta se stišalo u kantini dok se u pozadini čula Come as you are od Nirvane.Brzo sam pogledala u Almu rekavši joj:'' Imamo materijal za posmatranje.'' ovog puta gledajući u njegovu smijeru.Izvukla je slamku iz usta i okrenula glavu da ga vidi.
-''O Bože,evo ti šanse Silver.Idi za njim..Mislim ne sad,već ima da ga zavedeš a ja ću imati o čemu da pišem.'' Rekla je s osmijehom na licu.
-''Alma,nismo jedine koje gledaju u njega.Vjerovatno i ostatak ženskog pola u ovoj kantini razmišlja o zavođenju njega.''

I doista,svaka djevojka je gledala.Pa čak i neki muškarci u zavisti.

-''On je jednostavno predobar za mene.''

U nekoliko sekundi prošao he pored nas,ne pogledavši nijednu osobu koja mu se našla na putu,držeći glavu visoko i gledajući pravo.Mirisao je na nešto svježe,nešto što nikad u životu nisam osjetila,i nepoznata hladnoća ga je okruživala kako je koračao.Dah mi se zaustavio,vrijeme kao da se zaledilo.Gledali smo u nevjerici i pitali se ko je osoba koja je prošla pored nas.

Ubrzo smo se pokupile iz kantine.Vani je još pljuštala kiša.Pred vratima je stojao onaj dečko.
Spustala sam glavu i otvorila kišobran.Ja i Alma smo se stisle ispod njega,paleći muziku na iPodu i slušajući Arctic Monkeys krenule smo prema našem internatu.Tamo smo boralavile uvijek.Čak i ljeti smo plaćale stanarinu jer nemamo kuću.Nemamo obitelj.Nemamo ništa osim jedna drugu.Naši roditellji su poginuli tokom gradskog rata između ''supernaturalnog'' stanovništva Baze i našeg Wellingtona.Od Baze smo udaljeni 500 metara i smješteni na ravnici u jednom od najkišnijih dijelova Amerike.Baza je ograđena metalnim zidom kod kojeg se nalazi par rupa kroz koje tinejdžeri ulaze i puše travi i rade slične stvari u tom području gdje niko od starijih ne ulazi od straha.Naš grad se sastoji od 60% starijeg stanovništva,30% djece bez roditelja i ostalih članova obitelji i 10% tinejdžera iz drugog dijela Amerike koji su sezonski u Wellingtonu pa ih ni ne možemo čak nazvati dijelom stanovništva a sveukupna populacija našeg grada je 250 ljudi.Populacija Baze je 0.
Ne znamo da li će iko htjeti naseliti Bazu poslije svih tih banalnih legendi o nadnaravnoj zemlji.Svi mi kojima je rečeno da su nam roditelji poginuli u ratu protiv supernaturalnog najmanje vjerujemo u to jer tijela naših roditelja nisu pronađena.Vjerovatno su protjerali naše roditelje kao i ostale stanovnike Baze.Nismo ih čak ni poznavali.Nakon što završimo školu ići ćemo ih tražiti.Pa bilo gdje da su...
Na putu kući smo zašle u ulicu koja skraćuje put do internata.Ulične lampe su sijale i osvjetljavale svako 5 metara trotoara.Nemamo strah od ničeg,ipak,živimo 500 metara od Baze.
-''Alma jesi li sigurna da je nemoguće da nikog nema u Bazi jer..''
Udarila sam u nešto jako čvrsto,zid ili drvo..Pogledala sam ispred sebe i vidjela osobu.I to ne bilo koga.Onaj neznanac iz kantine..Šta radi ovdje ispred internata?
-''Oh,izvini.'' rekla sam i patetično se osmijehnula da prekrijem sram.
-''U redu je.Šta radite ovdje?'' Rekao je najdubljim i najljepšim glasom držeći ruke u džepovima i pokretom glave pokazujući na internat.Umalo su mi koljena zadrhtala da bih ostala bez ravnoteže..
-''Živimo.'' rekla je Alma. ''Šta ti radiš ovdje?''
-''Čekam Saru,Hannah i Sandy.'' Opet progovorivši.
-''Ahm,pa vidimo se.'' rekla je Alma.
Ona očito nije bila toliko očarana s njim.Nisam morgla vjerovatii da mu se grimasa na licu nije promijenila ni u jednom momentu razgovora.Ušle smo u hodnik internata.To je bila jedna napuštena zgrada koju su ''renovirali'' da bi smjestili nas siročiće unutra.Hannah,Sara i Sindy također nisu imale roditelje i bile su s nama u internatu.Podovi su i dalje bili stari pa bi svaki napravljen korak oszvanjao.Po podovima su bili poredani sagovi stariji od nas.
Bila je već ponoć kad smo uradile zadaću i gledajući u TV smo jele kokice,pod dekom ja i Alma,razgovarale smo..
-''Sutra je subota,moramo na posao..'' Rekla sam.
-''Znam,kad mognemo ići ćemo i uzeti sebi auto,ne mora biti nešto posebno ali..da imamo.''
-''Da..Znaš,onaj momak,on je bio ispred kantine a mi smo deset minuta hodale do internata.Sigurna sam da je bio ispred kantine i onda se našao ispred nas,da nas je pratio ne bi se našao ispred nas..Ne razumijem'' Rekla sam joj zbunjeno.
-''Pa očinilo ti se da je bio pred kantinom,ja mislim da nije..''
-''Ima predivan glas,haha.'' Nasmijala sam se.
Alma me je pogledala s onim pogledom ''patetična si'' a ja sam se nasmijala još više.
Išla sam ispušiti jednu cigaretu na prozor,gledala sam u daljinu i za oko su mi zapela silna svjela u Bazi.Kao da su se popalila u svakoj zgradi.Nije moguće...Baza je napuštena godinama.Pozvala sam Almu da posvjedoči ovom prizoru jer ja definitivno nisam mogla vjerovati svojim očima.