Dođi kao prije

Knjigu započeo: E23112013

Zadnji uvršteni odlomak

Čekam,čekam da završi.Osjećam se prazno.Bez ikakvog cilja.Bez ičega.Venem.Noć je to.Tiha noć.Moja tamnica.Vječni sam zatvorenik.Ne mogu ja izaći a sunce je moj spas,novi dan je moj spas,jedini spas.A voljela bi izaći.Nemam ja snage za više,ti si bio moja snaga.Moj smisao života.A sada nemam zašto živjeti.Da bar mogu umrijeti u ovoj tamnici.Tiho,da niko ne zna.Ne bi bilo tužno.Ja bi te gledala i čuvala s neba.A moj bol bi nestao.Poželim to.Stvarno,iskreno,poželim.Sada ležim,dok u tamnoj sobi kroz prozor ulazi mjesečina.Obasjava mi mokro lice i kristalne kapljice na obrazima.Rukom prelazim preko obraza.Ne smijem ja.Ne smijem dati da me tuga slomi.Stisnem postelju rukama i ne dam da zvuk izađe iz mojih usta.Samo jak izdisaj i još jedna suza niz moje lice.Čujem otkucaje svog srca i nadam se da će ubrzo prestati raditi ali ne prestaje.Ne želi.Ruke mi drhte.Ali u glavi samo na sekunde vidim tebe i mene.Sve one trenutke s tobom samo na sekundu se pojave i odmah odu.Odmah nestanu i dolaze sljedeće.A moje srce svakim otkucajem preklinje da se vratiš,da budeš pored mene.Ali nema te.Ne dolaziš.Ostajem u svojoj tamnici do svitanja.Onda se pojavi moj spas,ja napravim lažan osmijeh i svi vjeruju.A pobogu,zar ne znaju kako dobro glumim,zar se nisu uvjerili u to?

Komentari (1)

  1. dave gahan Jan 10, 2014 at 12:00 PM

    ovo je predobro...