Zadnji uvršteni odlomak

Još nijedan odlomak nije postao službeni dio knjige. Zato slijedi njen opis:
Svi smo bili u prilici dobivati poklone, a i darivati. Postoje datumi koji nas na to potiču. Kupljen autić djetetu onako usput je poklon. Dolazak naših prijatelja i donijeta čokolada mojoj djeci me dovodilo u neugodnu situaciju. Rekli bi hvala, ali su ju hitili na stol. Donijete naranče nisu zaslužile ni pogled, ni hvala. Kada je došla jedna naša prijateljica i Njoj kao četverogodišnjoj djevojčici, koja je inače bila milo dijete, poklonila zgodnu i neobičnu lutku od keramike, Ona ju je bacila na pod i razbila se. Poletjela mi je ruka i to je jedini šamar koji je dobila. U momentu kada sam bila na izlaznim vratima sa Suncem maminim i s Njom da odemo u park, na vratima se stvorila moja Nada iz djetinjstva koja živi u Švedskoj sa buketom gladiola i poklonima za djecu. Sva razdragana ju uvedem u stan, cvijeće sam stavila u veliku vazu jasno punu vode, a Sunce mamino je prvi put nešto napravilo o čemu sam do tada samo slušala. Donesen poklon nije ni pogledao, već se bacio se na pod i histerično počeo lupati nogama i urlati. Jednom rukom sam izvadila gladiole, a s drugom ga zalila s vodom. Baš smo se napričale u miru. Još je jednom pokušao ponoviti takav ispad. Uzela sam prvu posudu, počela ju puniti,