Mrzio sam ga doslovno godinama. Odbijao sam ga koristiti i uvjeravao druge kako se izlažu riziku ostavljajući tragove svog života i privatnosti, koji će zauvijek ostati zabilježeni u digitalnom svijetu ove socijalne mreže. Reakcije okoline su u pravilu bile iste, nitko ništa nema za sakriti i ničega se ne mora bojati.
S vremenom, moj stav se bitno promijenio, i od jednog anonimnog korisnika Facebooka, postao sam nešto kao "javna ličnost". U nepunih pola godine broj prijatelja je narastao na preko 2500. Počeo sam pratiti nevjerovatne, mlade i uspješne ljude, većinom sa engleskog govornog područja. Mnogi od njih već su izgradili stabilne zarade preko interneta.
Stvari koje smo u kratkom vremenu naučili su nam doslovno promijenile život. Nova online poznanstva su nas ubacila u svijet internet poduzetnika koji se bore za svoj komadić svjetla pod suncem. Desetke Facebook stranica, stotine tisuća lajkova na stranicama, tisuće korisnika registriranih na primanje obavijesti od nas, svakodnevna pitanja za pomoć. Wannabe hakeri koji kradu stranice i profile, ili šalju virus statuse koji se sami šire, pa čak i sami Facebook admini, postali su nam noćna mora.
Sve to kratko vrijeme, bilo je osobito zanimljivo pratiti i što prijatelji rade. Neki su se u međuvremenu poženili, neki više nisu sa nama, neki su dobili prinove, a slike bi najprije mogli vidjeti - gdje drugdje nego na profilu. Na koliko ste "bambus partiya" bili pozvani na Facebooku? Tko zna da li bi bilo i "Facebook prosvjeda" da nije bilo Facebooka. Priznali mi to ili ne, Facebook je napravio nešto što nije bilo niti moguće predvidjeti, kao da se omaklo kontroli. Osvojio je svijet i naše živote mnogo brže nego što je to napravila pojava mobitela, a kako su samo oni brzo došli..
Protok informacija se i dalje ubrzava, a ljudi svojim svakodnevnim aktivnostima pišu nebrojene knjige u serverima gdje živi Facebook. A gdje on to doista živi? Živi li Facebook samo u računalima u nekim tamo dalekim mračnim sobama? Ili živi u nama? Naše uspomene su tu, a vrijeme piše nove. Bi li se nakon deset godina takvih uspomena mogli odreći Facebooka? Kao da spalite vaš osobni dnevnik, vaše slike, slike prijatelja, njihove komentare i smajliće.
genijalan prikaz fejsa kakav jest u stvari
vrlo zanimljivo, nadam se da će nas castaneda nagraditi s još odlomaka (jer i dobro piše)
da nije bilo facebooka ne bi ni ja znao za ovu stranicu...
dobar link sa knjigom autorice drazanas koja govori o poznanstvu preko pretpostavljam fejsa
Svaka cast ,htjeli mi to priznati ili ne ,Facebook je postao dio nasih zivota ,i to veoma bitan upravo zbog ljudi s kojima smo u vezi preko njega ,bilo starih prijatelja s kojima smo se ponovo povezali ili novih poznanstava koja smo stekli .
fejs je ???
uvijek te nađu frendovi koje želiš zaboravit, šalju ti pozive samo za igrice, uopće ne znam što ljudi toliko vremena provode gore? Puno mojih frendova (34 -40 godina) je izbrisalo profil! Neki ga nisu ni imali. ne znam kaj reć za fejs
Facebook je poput komunizma, u ljudskim rukama postaje zao i trivijalan, a u suštini je dobra i korisna zamisao.
dobra i korisna zamisao, na brz i jednostavan način iskomuniciraš sa ne tako bliskim prijateljima sa kojima radije popiješ kavu ili prošetaš vani. i na brz i jednostavan način ubiješ dosadu. ali vrlo opasan medij za usamljene, možda se jednoga dana nađem sa nekim sa ove stranice u nekoj zgodnoj komuni za skidanje ovisnosti, preferiram neko brdsko područje, blage klime i sa dobrom klopom :)))
svaka čast drazanas!
tnks Maya. zajedno, za prognoziram pet-šest godina :)), Italija, sjever! u stvari Talijani su mi malo naporni, moramo smisliti neko drugo područje!
može svakako tamo gdje je topla klima za stare kosti, lijepa priroda da ugodi oku i nosu, naravno, dobro društvo, i hrana da zagrije dušu i srce.... you have a deal!