U zološkom vrtu u srcu Maksimira usamljeno sjedi malo pile među mnoštvom životinja. Oko njega veliki tigar u kavezu šeće naokolo, a preko puta majmun veselo skakuće pokušavajući dobiti od djece koju bananu. I tako malo pile gleda i gleda svuda oko sebe i uplašeno se zapita: "Gdje sam to ja dospio? Pa ja tu stvarno ne pripadam. Hoću svoju mamu. Gdje je moja mama?" Plaćući krene pile prema izlazu iz zološkog vrta ne primjećujući mnoštvo roditelja koje djevojčice i dječaci povlače za rukave tražeći osvježenje u škrinjama punim sladoleda. Ukrca se u prvi tramvaj i krene u nepoznatom smjeru, sve dok ne ugleda livadu prepunu cvijeća. U zraku se osjećao miris proljeća. Iskoči pile iz tramvaja i hirovito krene prema livadi. Ugleda leptira koji se upravo spustio na žuti klobuk maslačka. "Jesi li ti moja mama?"upita sramežljivo pile. "Ja tvoja mama nisam. Ja imam krila isto kao i ti, ali to ne znači da sam ti ja mama.". Tračak nade iznenada se ugasi kod pileta i krene dalje niz livadu.
A kad tamo iz grma iskoči zec s velikim bijelim ušima i važno stane pred pilića pa ga upita: "Od kuda ti na mojoj livadi?" a pile mu odgovara: "Ja sam se izgubio, tražim svoju mamu. Je si li ti moja mama?" "Što ti je?" – s podsmjehom odgovori zec. "Pa zar ne vidiš da ja imam duge uši, a i noge nam nisu iste. Tvoja mama je daleko izvan ovog grada. Kreni i slijedi put sunca. Tamo gdje će sunce pasti tvoj je dom. I ne zaboravi, moraš stići prije nego što sunce krene na počinak, jer ćeš se inače izgubiti u mraku.“ "Hvala ti zeče. Zapamtit ću tvoj savjet"- odgovori pile i pogled baci na nebo tražeći sunce. "Aha- tamo je moj dom"- reče pile i krene veselo dalje u nadi da će uskoro ugledati svoju mamu. Samo sunce moram pratiti. I tako prateći sunce pile nastavi svoju potragu, nadajući se da će svemu uskoro doći kraj. Noćas će spavati u svom toplom domu. Najednom, digne se snažan vjetar, a nebo se zacrni. Tmurni oblaci otjeraju sunce. Moram se sakriti, uskoro će kiša- pomisli pile i ubrzanim korakom krene niz cestu. Svako malo gledajući u vis pogledom je tražilo sunce. Ali sunca više nije bilo da mu pokaže pravi put. Počela je kiša, moram se negdje sakriti. Pokisnut ću- pomisli pile i počne tražiti mjesto ne bi li se sklonilo od nadolazeće oluje. Ugleda šumicu ispred sebe, koja mu se činila tako daleko.
I tako je malo izgubljeno pile, koje bezuspješno traži majku, došlo umorno do ruba sada već mračne šume. Bilo je uplašeno i gladno, osjećalo je i umor. Kiša je započela pa mu nije preostalo ništa doli skloniti se u prvi žbun. "Tko si ti i zašto me ometaš u mojoj kući?" upita mlada vjeverica pile. "Ja sa pile i tražim mamu", šmrcne pile zbunjeno što nije jedini stanovnik žbuna. "E pa mali moj, ja ne znam gdje ti je mama, i ja sam malena i sama pa ne tražim mamu", reče vjeverica. Na to je pile šmrcnulo jače, pa ga je vjeverica samilosno pogledala i koraknula bliže: "Znaš, možda bi mogao ostati kod mene malo. Možemo se sprijateljiti, nemoj plakati." Pile reče: "Gladan sam. Što imaš za mene?" Vjeverica mu otvori spretno mali lješnjak kojeg je pile zadovoljno pozobalo. I tako su postali prijatelji, bar za kratko.
Prolazili su dani. Vjeverica i pile su se dobro slagali i pile je bilo sito, zadovoljno i najvažnije, osjećalo se sigurnim. Vjeverica, koja je i sama ostala kao mala bez roditelja, shvaćala je da će doći dan kada će pile ponovo krenuti na put u potrazi za mamom. Nije bila tužna, već je uživala u zajedničkim trenucima provedenim u igri. Pile je uživalo popeti se vjeverici na leđa dok ona trči po šumarku. Bilo je sretno, no uvukao mu se crv sumnje u srce. Znao je da se bliži vrijeme kada će ga srce natjerati na polazak. Tako je i bilo. Vjeverica je to znala i toga dana mu je prišla i rekla: "Maleni, moraš znati, ti si pile. Nisi ni vjeverica, ni zec, ni tigar, ni mrav, nego pile. Imaš žuto perje i ne možeš letjeti. Traži majku koja ti sliči." Kasnije toga dana rastali su se bez puno riječi uz osmijeh.
Pile je krenulo dalje tragati za mamom. Kuda sada? Odlučilo je proći kroz šumu unatoč vjeveričinim upozorenjima da je taj put najopasniji, ali je ujedno bio i najkrači do prve farme pilića kamo se pile uputilo.
Straha kao da je lagano nestalo kada je kročilo dublje u šumu. Odjednom, ispred pilteta se stvorila srna. Onako maleno, prišlo joj je bliže i tanašnim glasićem upitalo: "Znaš li gdje je moja mama?"
Pile je krenulo dalje tragati za mamom. Kuda sada? Odlučilo je proći kroz šumu unatoč vjeveričinim upozorenjima da je taj put najopasniji, ali je ujedno bio i najkrači do prve farme pilića kamo se pile uputilo.
Straha kao da je lagano nestalo kada je kročilo dublje u šumu. Odjednom, ispred pilteta se stvorila srna. Onako maleno, prišlo joj je bliže i tanašnim glasićem upitalo: "Znaš li gdje je moja mama?"
Top ocjena: andautonija 30 5
Bravo majko! I ja imam djecu pa će mi biti zanimljivo ako se ovo napiše da stvarno pročitam svom djetetu. Čisti petak
zanimljivo, jedva čekam nastavak!!!
više nego brodo
samo forward.....................................