Kad jednom zaboravim na tebe

Knjigu započeo: Magdalena28
E da...dani prolaze,tjedni,mjeseci i godina za koju
sam bila uvjerena da je najduža u mom životu.
Ali prošla je,nekako se sudbina potrudila da me odvede
daleko od nekih ljudi koji su jednostavno morali
biti dio mog života.Dio života i još jedna dobra lekcija!
Ne,nije se dogodila neka tragedija ili nešto veliko...zapravo
sad nisam ni sigurna kako to nazvati...e da neki bi to nazvali
ljubav...možda bi i ja tada upotrjebila taj naziv,al danas ne...
Ljubav je nešto za što se bori,ili sam ja sve ove godine
živjela u iluziji?No sad ionako nije bitno...
Sada mi je čak pomalo i smiješno koliko sam bila ah šta drugo nego
zaljubljena...al sve prođe pa i to...
Svatko od nas ima želje,snove i ono nešto što želi
od kad zna za sebe.
Tako i ja sam bila uvjerena da imam sve i da ne postoji
ništa što mi može poljuljati moj mali svijet.
Ali život ima svoje neke planove za nas,ne možemo
čak ni puno utjecati na to.
Prošle su tri godine od kako sam doma a moja potraga
za poslom se činila uzalud.
Taman kad sam se pomirila da me čeka još par mjeseci
odmora dobila sam poziv na razgovor za posao.
I kako to obično biva prva osoba koju sam upoznala bio je
ON.
U tih nekoliko trenutaka našeg razgovora dogodilo se sve a i ništa.
Ništa što bi mi dalo naslutiti da preko puta mene sjedi osoba
koja će postati centar mog svijeta.
Razgovor je završio i nisam bila sigurna što dalje.
Ali sam imala osjećaj da ću dobiti posao.
Rekli su mi da će mi javiti kroz nekoliko dana.
I zaista nakon nekoliko dana sam dobila obavijest da
počinjem raditi..
Bila sam presretna iako nisam znala što me očekuje.
Nakon tri godine ponovo ću raditi,biti među ljudima..
Kako ne bi ova moja namjera da opišem dio svog života
počela ličiti na neku već ispričanu priču neke djelove ću
preskočiti.
Sada s odmakom od skoro dvije godine shvaćam da
čovijek s vremenom sve zaboravi i nastavi dalje.
To se zove život...preboli čovijek i puno bolnije stvari
a kako ne bi iluziju o nekoj osobi...na kraju to je samo
iluzija...jel tako?
To ljeto je brzo prošlo jer sam imala puno obaveza
i trebalo je pohvatati sva znanja što su mi potrebna za
posao.
Došla je jesen i igrom slučaja sjeli smo na kavu...

Komentari (1)

  1. dave gahan Apr 10, 2014 at 11:50 AM

    zvuči tugaljivo i razočarano...ipak, u današnje vrijeme sretna je okolnost što si dobila posao...