Iza mene, u bukvalnom smislu, desavao se pakao. Vatra se rasplamsala i divljala gradom. Bila je to slucajnost. On i ja bili smo sami u automobilu. Plakao je. Ne razumijem zasto, ali neka ostane na tome. Kroz plac, molio me da ga pustim da izadje. Naravno da nisam to ucinio. Brzo sam vozio. Negdje Iz daleka sam cuo zvuk policajskih sirena koje su prodirale do malog mozga. Cuo se jos i glas, pretpostavljam nekog policajca, koji mi je govorio da se zaustavim, ali ni to nisam htio. Ujednom trenutku pogledao sam prema suvozacu, i shvatio da je to najveca greska u mom zivotu. Jako sam udario u nesto. Osjetio sam zabijanje stakla u moje ruke, a onda... 10 sati ranije Cijeli dan sam bio nervozan ili bolje receno anksiozan. Sjecam se da sam citao dosta knjiga o psihologiji, gdje su uglavnom govorili da je sustina anksioznosti ta da se i ne zna zbog cega dolazi do nje. Nervi su mi bili maksimalno optereceni. Na putu do kuce pregazio sam psa na ulici i tim cinom otkinuo pola prednjeg branika. Nije mi bilo zao psa, to je samo ulicna lutalica. Zao mi je bilo mog auta, skoro sam imao investicija za njega. Pas je lezao na ulici u lokvi krvi koja se jos uvijek razlivala po cesti. Primijetio sam da su se skuipila djeca oko njega. Izgledali su kao da im je zao. Jedan od njih je jeo, mislim, pljeskavicu. Pokusavali su da ga pomjere sa ulice, a u jednom momentu sva utroba ispala je iz psa. Djecak koji je jeo, ispovracao je sve iz sebe. Pretpostavljam da mu vise nikad nece pasti na pamet da pojede pljeskavicu. Ne znam zasto, ali mi je to bilo smjesno. Djecak je uzrastom izgledao kao da ima desetak godina, a kilazom kao i ja koji imam osamdeset kilograma, pa vi razmislite zasto sam se smijao. Nastavio sam svojim putem posto sam pokupio dijelove branika. Na trenutak sam pomislio da se vratim, a onda sam cuo neki glas u sebi koji mi je porucavao da se ni za zivu glavu ne vracam tamo, to je samo jedan obicni pas koji se u pogresno vrijeme nasao na pogresnom mjestu. Nisam osoba koja se necega boji, ali bio je to glas koji je veoma zastrasujuce zvucao. Za mene je predstavljao neku visi silu. Na radiju je krenula neka Elvisova pjesma, tacnije receno „You are alwayse on my mind“. Obozavao sam je, Prepustio sam se uzivanju koje je pruzala ta pjesma. Moje uzivanje i mir prekinulo je sviranje. U pocetku nisam znao odakle dolazi. Bio sam u transu. Pogledao sam na retrovizor. Znao sam, to jeste pretpostavljao. Neko iza mene svirao je kao lud. Ako me ista moze iznervirati, onda su to nestrpljivi vozaci koji nemaju strpljenja sacekati, nego odmah pokazuju agresiju i spremni su na okrsaj. Agresivno sam otvorio vrata i izasao. Pozurio sam prema tom automobilu. Prizor koji sam vidio ocarao me. Za volanom sjedila je prelijepa djevojka. Imala je dugu crnu kosu, plave oci kao nebo i pune usnice. Ostao sam bez teksta. Gledala me je uplaseno i nikako je ne krivim za to. Znam ja sebe kako izgledam kada se naljutim. Posmatrali smo se neko vrijeme, kao da analiziramo jedno drugo. Pokusao sam nesto da joj kazem, ali nisam mogao da otvorim usta. Zablokirao sam. Okrenuo sam se i otisao, trcao sam do auta. Glava je htjela da mi eksplodira. Dok sam se vracao, cuo sam kako je nesto vikala, nesto nalik na to da me pita jesam li dobro, ali nije ni btino sad. Nagazio sam na papucicu gasa. Oko mene stvorio se oblak dima. Kasno sam primijetio da je na semaforu crveno svjetlo. Zakacio sam biciklistu i otkinuo desni retrovizor, sto me je dodatno isfrustriralo. Ovog puta nisam izasao da pokupim svoje djelove. Za biciklistu me nije bilo briga. Kada sam dosao kuci, na pametiu mi je bila samo moja stolica i to kako cu da se zavalim u nju. Opustao sam se uz hladno pivo i laganu uziku. Uzivao sam u slusanju muzike. U mislima mi je bila djevojka koju sam danas vidio. Lijepo mi je bilo misliti na nju, ne znam zasto, nisam jedan od onih koji vjeruju u ljubav na prvi pogled. Moje uzivanje prekinula je galama i plac. „Pa zar opet“, pomislih naglas. Svaki dan sam je slusao. Svega mi je preko glave, a narocito toga. Nisam volio kada se neko dernja. Bila je tostvar koju sam mrzio iz dna duse. Proizvodile su je moje komsije, tacnije, komsija koiji se izivljavao na porodici. Svaki dan je tako bilo. On je bio poremecen. Uzivao je u alkoholisanju svaki dan. Za zenu je imao budalu koja je sve to trpila i nije imala hrabrosti da mu se suprostavi. Rekao sam mu nekoliko puta smanji ton kada se prepiru i sukobljavaju. Njegova izvinjenja licila su mi na ironiju. Ovog puta sam odlucio da odem kod njega i rijesim to za sva vremena. Zaboravio sam napomenuti to da svaki dan, sve sto mi se dasava snimam na telefon. Kada kazem snimam, ne mislim na video snimke, samo na zvucne zapise. Trebam napomenuti i to da uvijek oko vrata imam lancic na kojem visi zilet kao privjesak umotan u tanak sloj najlona. Prije spavanja sam skidao lance. Kada bi me neko iz nekog razloga zgrabio za kragnu, istog trenutka bi se pokajao. Zilet bi mu napravio posjekotinu koju nikad ne bi zaboravio. Kada sam dosao do njihovih vrata odlucio sam se da ne kucam. Usao sam u stan i ima sam sta i da vidim. Zena je sjedila svezana, a on, psihopata, tukao je sina gumenim kablom. Imao sam i ja svojih ludih momenata, ali ovo je bio vrhunac. Na mjestima gdje je udarao sina, ostajale su posjekotine duboke po desetak milimetara. Ledja tog malog, nevinog bica, bila su sva krvava. Vristao je, kroz plac ga je molio da stane. Tada sam i ja progovorio. Nisam galamio, vec sam rekao da me to nervira. Mrcina se okrenula prema meni. Usput mi je nesto psovao. Zgrabio me za kragnu i trgnuo prema sebi, a onda zajaukao, isto kao pas kojeg sam pregazio. Na licu mu se primijetio neopisiv bol. Zilet je odradio svoj posao bas kako je trebalo. Iz njegove ruke sikljala je krv. Sada je plakao i on. Ja sam hladnokrvno posmatrao. Pogledao sam prema njegovom sinu, a on je to iskoristio i udario me preko lica. Ostace mi taj oziljak dok sam ziv. Zanesvjestilo mi se. Bila je to jaka mrcina. Opet mi se javi unutrasnji glas. Govorio mi je da zavrsim posao. Uzeo sam zilet i jednim pokretom presao preko njegovog grla. Mislim da nije ni shvatio sta ga je snaslo. Mlaz krvi obojio je dio njegovog zida u stanu. Prsnulo je cak i preko njegove zene koja je jos vise pocela da place i histerise. Osjetio sam nesto mlako na mom licu. Uzeo sam peskir i obrisao se. Bila je to njegova krv. On je sada lezao na podu i jos uvijek krkljao. Drzao se rukom na mjestu presjeka. Zatrzao je nogama i smirio se. Bacio sam zilet na njega. Uzeo sam njegovog sina i posao ka vratima. Zena je nesto mrmljala, ali me to nije zanimalo. Odnio sam malog do auta. Iskoristio sa malo vremena i snimio na telefon sta sam uradio, doslovno kako se i desilo. Osjetio sam veliku potrebu za cigaretom. Odlucio sam da udovoljim sebi. Sada smo se vec vozili. Zacu se pistanje koje je obicno obavjestavalo da je rezervoar prazan. Skrenuo sam na benzinsku pumpu. Uzurbano sam sipao jer su se izdleka cule sirene hitne, a pretpostavljam i policije. Dosta goriva mi se prosipalo. Ne znam gdje je taj radnik. Kada sam zavrsio sipanje, trcao je neki covjek u uniformi kakvu su koristili na toj benzinskoj. Bacio sam dvateset maraka, koliko sam imao kod sebe, ali sam zaboravio da moja cigara jos gori. Kada sam ulazio u auto bacio sam cigaru. Kao i svaka tecnost, benzin se razlivao po betonu. Moja cigareta ucinila je da se pokrene vatra. Brzo sam krenuo. Sekunde su nas dijelile od eksplozije. Osjetilo se kako je auto dobilo ubrzanja kada je to sve eksplodiralo, iako smo bili udljeni. Ruka nekadasnjeg radnika spala je na moju haubu, a zatim ispod auta. Dosla mi je kao lezeci policajac. Eksplozija je probudila i maloga. Poceo je da place. Zvuk sirena je sve blize. Nije me za to briga. Bitno mi je samo da malisu na vrijeme odvezem do bolnice. Pogledao sam u retrovizor. Iza mene, u bukvalnom smislu, desavao se pakao. Vatra se rasplamsala i divljala gradom. Bila je to slucajnost. On i ja bili smo sami u automobilu. Plakao je. Ne razumijem zasto, ali neka ostane na tome. Kroz plac, molio me da ga pustim da izadje. Naravno da nisam to ucinio. Brzo sam vozio. Negdje I z daleka sam cuo zvuk policajskih svirena koje su prodirale do malog mozga. Cuo se jos i glas, pretpostavljam nekog policajca, koji mi je govorio da se zaustavim, ali ni to nisam htio. Ujednom trenutku pogledao sam prema suvozacu, i shvatio da je to najveca greska u mom zivotu. Jako sam udario u nesto. Osjetio sam zabijanje stakla u moje ruke. Veliki komad probio mi je ruku iznad sake. Na privi pogled izgledao je kao da drzim noz u ruci. Staklo je bilo dugo oko 20 sentimetara. Njemu nije bilo nista, i bio sam zadovoljan time. Samo je ponavljao da zeli da izadje napolje. Izasao sam i iznjeo ga iz auta. Iz motora se stvaro oblak crnog dima. Sreca pa moze da stoji na nogama. Polako smo krenuli. Cula se skripa guma, odmah posle toga i lupanje vrata. Neki prodoran glas govorio mi je da stanem i legnem na zemlju. Okrenuo sam se u smjeru odakle je dolazio. Obracao mi se neki policajac. U ruci koja nije bila povredjena drzao sam telefon i pricao sve sta se desava. Mozda ce mi nekada zatrebati. Sada smo se kretali unazad. Od bolnice nas je dijelilo samo nekoliko metara. Policajac je bio uporan. Sada je vec poceo da galami prijetio da ce pucati ako ne poslusam. Fuckalo mi se za njegove prijetnje, samo jedno sam imao na umu, a to je da odvedem djecaka do bolnice. Taj stari gad nastavio je da galami. Odjednom, u meni, kao grom iz vedra neba, zacu se unutrasnji glas. U pocetku sam to ignorisao, ali glas je bio sve jaci. Jednostavno me je natjerao da to uradim. Stavio sam maloga ispred sebe. Obuhvatio ga rukom u kojoj je bilo zabijeno staklo. Doslo mu je tacno ispod grla. Mislim da je shvatio sta ga ceka. Poceo je da place. Polako sam se kretao sa njim unazad, nadajuci se da ce policajac zacepiti pogana usta, ali nije to ucinio. Dernjao se i dalje. Opet mi se obratio glas: „Iskoristi tog balavca budalo i spasi sebe. Uradi to odmah sada. cekaj vise ni sekunde. Uradi to sada, urad