Kaže se "iskrenost je skup poklon,ne očekuj ga od jeftinih ljudi"..Ta misao me u zadnje vrijeme često podsjeti da ljudi nisu uvijek iskreni.A teško je prihvatiti činjencu da nam je netko lagao,odnosno da je podcjenio našu inteligenciju.U pravilu svatko od nas više voli čuti istinu,ma kakva ona bila,naučimo se nositi sa njom.Nisu sve laži iste,ne povrijede nas na jednak način,a i činjenica da nas laž povrijedi tek onda kad je izgovorena od osobe koja nam nešto znači u životu.Ljudi su skloni kompliciranju čak i onih najmanjih svakodnevnih stvari,tako da i nije čudno kada se radi o nečem važnijem i većem da izaberu laž.Iskrenost je teška skoro kao i laž ali ipak na kraju znaš da je vrijednija i da nisi nikoga povrijedio.Svatko od nas se bar jednom suočio sa činjenicom da mu je netko lagao.Ako je prijateljstvo u pitanju kako dalje?Poanta prijateljstva i je iskrenost,povjerenje čemu onda laži?Prijatelj je osoba za koju bi sve napravio i tu nema mjesta lažima...A ako je u pitanju veza,ljubav ili nešto treće tu opet ne bi trebalo biti laži?Da možda u nekom savršenom svijetu.Ali dok god je ljudi bit će i laži,tako da je na nama da i dalje otkrivamo svaki dan tko je vrijedan da bude u našem životu,a koga moramo pustiti da nastavi dalje....Jer onaj tko nije iskren jednom neće biti nikad.
Svakom pruzim jednu priliku,jednu i to je to.Zasto?Zato jer sam previse toga prosla da bi dozvolila da opet budem povrijedena.Nije bitno tko od nas dvoje ima razloge,jer ne mogu dopustiti da mi netko po ne znam koji put unisti moj mali svijet.Mozda zivim u zabludi da je moglo biti nesto vise od slucajnog susreta.Mozda smo se sreli u krivo vrijeme.Moza se nismo uopce trebali sresti.a mozda odgovor znas samo ti?
Razmišljajući o onim malim svakodnevnim stvarima,zaključila sam da ništa nije važnije od zdravlja..Možda zato jer za tjedan dana me čeka operacija,koja me natjerala da napokon složim stvari na svoje mjesto i odvagnem šta je zaista bitno.Na svu sreću nisam osoba sklona pesimizmu,pa do sada sam uspješno sakrivala sve osjećaje od drugih.Ali danas sam čula jednu rečenicu od prijatelja koja me u potpunosti iznenadila.Dok smo sjedili na jednoj od naših kava,odjednom je rekao"Ja ne mogu zamisliti svijet bez tebe"..I samo ta naizgled jednostavna rečenica me uvjerila da postoje ljudi koji me cjene i kojima značim nešto u njihovim životima.Postoji netko kome sam prijatelj,i osoba bez koje ne mogu zamisliti život.A to znači da sam ipak nešto dobro napravila u svom životu,kad me netko smatra pravim prijateljem.Za mene osim moje obitelji postoje samo nekoliko osoba koje mogu nazvati pravim prijateljima,i za čije osjećaje sam zaista sigurna..Ne znam što me čeka za tjedan dan,zapravo ne znam što me čeka sutra,ali znam da imam nekog tko me iskreno voli i poštuje iz jednostavnog razloga:ZATO JER SAM JA SAMO JA SA SVIM SVOJIM MANAMA I VRLINAMA.Hvala im na tome i na kraju kratka poruka:Čuvajte prave,iskrene prijatelje,jer jedino za njih se isplati boriti.
Top ocjena: emily1211 5 5
istina...ali nije uvijek tako jer postoji nešto što se zove razlozi...
da....vjerujem....
Čovik mora dosta dati da bi mu se kolko tolko vratilo. Naravno, pitanje je dal će mu se vratit. Ali ima puno ljepog i u samom davanju. Juče sam se sjetila izreke jedne kolegice kojom me sa pravom počastila pred koju godinu, a rekla mi je doslovce da su svi ljudi kao ja da bi čovječanstvo još uvijek bilo u špiljama. Ne treba se prepuštati strahovima i dizati zidove!!! Kaže majstorica u istom :)
Da kako kaže jedan stih moje najdraže pjesme"Rooms full of strangers
Some call me friend
But I wish you were so close to me"
Puno ljudi će proći kroz naše živote,a samo rijetki će nas upoznati...Ali kako i sama kažeš treba i dalje davati sebe i ne žaliti za ničim...
autorice pa ovo mi ne liči na pjesmu :-) ali vrlo vrlo lijepo
Odlična stvar (by my side). na prvu mislila da su stihovi iz Nights in white satin :) Kako sam se sitila te prastare stvari bolje ne pitaj! :)
jao, jao, ispovedaj se negde drugde...ti emili samo nešto zvocaš